facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Smiješ zaurlat


Bookmark

Data

Released Veljača 2018
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Utorak, 06 Veljača 2018
Žanr Rock
Length 38:00
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2018
Država Hrvatska
Etiketa Aquarius Records
Edition details Datum objave: 2. veljače 2018.
Tags Aquarius Records Lika Kolorado

Review

Opasnost pripadanja srednjem sloju u rock glazbi (bez da povlačim paralele s istom društvenom sistematizacijom) je sljedeća: iznad srednjeg sloja su takozvani aristokrati i tu mogu smjestiti, recimo, King Crimson i jednog Roberta Frippa, čije muzikalno ludilo nije za većinu ušate populacije, jer je taj zvuk tako daleko, zahtjevan je, iako je vjerodostojan čovjeku kao emotivnom biću, dok, s druge strane, ispod srednjeg sloja je prosti, prljavi puk i tu mogu smjetiti npr. Creedence Clearwater Revival i jednog Johna Fogertyja, čiji je zvuk univerzalan, pristupačan i iskren u smislu “takav ti je život, sinko”. Što želim reći? Srednji sloj nit' smrdi, nit' miriši; srednji sloj je ideja koja u svojoj četvrti ne pronalazi protivnika za borbu ili se njen bunt guši u monotoniji okoline te se nitko superiorniji s njom ne zamara da ju popljuje i otjera u kut. To je ukratko tragedija srednjeg sloja, a time i samog zvuka albuma “Smiješ zaurlat” zagrebačkog benda Lika Kolorado. Usamljeno je to priča lišena smisla i važnosti, arhetipska situacija očajnog junaka, koji izgleda posjeduje ono nešto, ali mu jebeno ne polazi za rukom. Osuđen je na zaborav.

Kad sam upalio ovaj album, sjetio sam se koliko volim vožnju, bila ona mentalna ili fizička. “Smiješ zaurlat” vrijedi za oboje: mogu se zamisliti da palim ovaj album i odlazim nekamo autom, noć je, prate me svijetla grada i kolikogod bilo teško nekad prihvatiti da život nije fer i moj vrisak nitko neće čuti, moja borba ostaje moja borba i sama sebi ciljem te je ona istovremeni osvježivač i ubojica nagona za životom. Zvuči čak romantično, ali problem je što album nije takav, osim u nekim fragmentima. U tim fragmentima događa se kemija, koju očekujem od glazbe; na trenutak kombinacija štimunga i frekvencije ovog albuma zavibrijaju s jezerom mog bića i u njemu se otkrije taj odraz. Ostatak je, nažalost, uobičajena formula alternativnog rocka. Ostatak su Pipsi bez kržljave, vokalne narkomanije i nezadovoljni uredski tipovi. Jednostavno rečeno, to je film već tisuću puta odgledan s nekoliko pamtljivih scena, što mi je žao, jer kad sam čuo za ime benda Lika Kolorado, očekivao sam jačinu glomaznih, smeđih ličkih hrastova i kamenjara koloradskog Rocky Mountaina, očekivao sam duboki, mudri rock velebitskog Stoned Jesusa - što je moj zajeb - a dobio sam naivni rock za klinke koje u prvim redovima dižu ruke sa svojim koncert-narukvicama, dok nose karirane košulje i ispijaju razvodnjeno festivalsko pivo. Moram napomenuti da neke stvari s albuma, koje neću imenovati, zbog efekta iznenađenja, posjeduju određene skokove iz norme. To su solidni trenutci ovog albuma, to je ta kemija kada čovjek pomisli, da probamo nešto novo s ovom formulom napraviti – tako se dolazi do otkrića. Nadam se da će se ovom bendu dogoditi obrnuti proces razvoja Red Hot Chili Peppersa: da će s ovog dječjeg, ženskastog rocka “nazadovati” do jedne kvalitetne opičenosti, da im neće nekoliko izdvojenih trenutaka jednog albuma sjati, nego da će stvoriti vlastitu formulu za vožnju uha, kolikogod oni budu htjeli da bude bipolarna, jer ovaj zvuk i ovaj album su zaboravni i ni po čemu se ne izdvajaju. Isprazni je to rock, bez esencije, bez srži, tj. ona se mjestimično na trenutke samo da naći. Nadam se da su svjesni svoje osrednjosti i da im prijeti zaborav, odnosno, još gore, prijeti pamtljivosti za klinke i dosadnog čovjeka koji samo gleda i zabavlja se s generičnim, osrednjim filmovima, što je doduše vrlo sigurna oklada, ali na kraju će ih i oni zaboraviti – audentes Fortuna adiuvat.

S tehničke strane album nije uopće zahtjevan, jer kako sam rekao, ovo je već isprobana formula i nije zahtjevna. Osjeti se u albumu da se nešto događa, da je nešto moguće, da je ekipa sposobna pronaći iskru, ali nikako da ju zadrži i da zapali sve oko sebe, već ju, prije bih rekao, konstantno sama gasi iz nekog straha, nego da im ona uporno ispada.

Vladimir Hahar

Hits 179

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42