facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Prvi


Bookmark

Data

Released Rujan 2017
Format Albumi
Vrsta Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Acoustic
Dodano Utorak, 19 Rujan 2017
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2017
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Edition details Objavljeno: 22. rujna 2017.
Tags Croatia Records Mark Mrakovčić Mnogi Drugi

Review

Još je jedna priča s hrvatske glazbene scene upravo doživjela svoju afirmaciju. Ne samo doživjela već u ovom slučaju i zavrijedila, što je bitnije za istaknuti u vremenu "lovaca na lajkove". Da, zagrebački Mnogi Drugi (negdje sam ubrao da se i druga riječ treba pisati velikim početnim slovom, pa, eto, slušam naputak) nakon dugog niza singlova i, mora se priznati, prilično efektne video-promocije, napokon nas časte i svojim prvim albumom, zgodno i jednostavno nazvanim "Prvi". Tko se upoznao sa singlovima "Maske", "Čudan svijet", "Slonovi", "Voda", "Upeklo je" i "Duboka" i njihovom jednostavnom, a opet slojevitom svirkom, vjerojatno će se složiti da prikladniji naziv album i nije mogao dobiti.
Mnogih Drugih je sedam, a u stalnoj postavi unutar te brojke je i trombonist te trubač, što već samo po sebi govori o zvučnoj slici kakvu ovaj zanimljivi mladi bend želi naslikati kao svoj glazbeni torzo. Držeći se akustičnog instrumentarija, a gradeći zvuk sloj po sloj, raspoložena sedmorka svoj zadatak uzima i ozbiljno i kao zabavu, uglavnom vješto balansirajući između tih aspekata rada. "Prvi" tako donosi dvanaest pjesama prozračnog akustičnog rocka koji duguje Haustoru koliko i nekim novijim strujanjima, ali i koji upadljivo želi igrati po vlastitim pravilima. Takav će dojam graditi pak postupno, dok negdje na sredini albuma, u pravom malom briljantu kakav je "Voda", ne izbace svoje adute baš u pr(a)vi plan. Nošena neodoljivim vezom mandoline i stalno raspoložene ritam-sekcije, uz simpatičan i duhovit tekst, Mnogi Drugi tu su pokazali da mogu mnogo više od onog što su naznačili na početku albuma, u ambicioznoj, ali nedotjeranoj "Slonovi", kojom su se osvrnuli na ovo naše vrijeme u kojem se javno i privatno mnijenje, ugled i ne-ugled filtriraju putem društvenih mreža, a sadržaj ustupa mjesto ambalaži. Pa čak i u toj nedotjeranosti i usprkos pomalo kontraproduktivno direktnom, nesazrelom tekstu, lako je pronaći zdravi glazbeni entuzijazam koji će se preko albuma prosuti kao dodatni instrument.
Pjevač i tekstopisac Martin Mandir, gitaristi Ante Jelinčić i Martin Zlopaša, basist Filip Kovačević, bubnjar Mirko Burazer, trubač Ivan Perković i trombonist Roko Vidaković zvuče baš kao "braća po oružju", ekipa sposobna ne skrivati se iza nabildanih pojačala, tim koji neće prodavati maglu i podizati prašinu samo zato da se zamuti sadržaj. Naprotiv, "Prvi" je vrlo otvoren, "čist" album, zbirka vitalne, pročišćene ali i dovoljno sirove zvučne slike svjesna svojih mladenačkih mana zbog kojih će pjesme lako nalikovati jedna drugoj, kao i sporonagrađujućih prednosti koje donosi taj "nepodnošljivo lak" pristup. Poslušajte samo kako bend fino ulazi u "Maske": "Skinimo maske i popričajmo, sjednimo i popijmo", kao da otkrivaju svoju filozofiju, ali ne prije nego nas počaste sjajnom puhačkom dionicom, gotovo filmski. Ta pjesma sama je dovoljna da ih poštedimo usporedbi s bendovima slične glazbene iskaznice, a ponovit će takav dojam još bar nekoliko puta, kao, primjerice, u posebno razigranoj "Dubokoj", koja kao da sumira sve što su oko nje momci radili i sakupljali, prozaičnoj "Čudan svijet" ili u haustorovskoj "Plavi bar" (eto, ipak sam povukao usporedbu s kolegama, ali mislim da se na ovu nitko neće ljutiti). Dovoljno ne samo za prolaznu ocjenu, već i visoka očekivanja.
Nisam baš zaljubljenik u numerično (zvjezdično) ocjenjivanje, pa se tako znalo događati da sam nekome valjda prerano dao visoku, pa nekom tko je možda zavrijedio više kao kolateralnoj žrtvi dodijelio oprezniju, nižu ocjenu. Kad sam počeo pisati ovaj tekst, Mnogi Drugi imali su jake tri zvjezdice, baš kao jednu realno opreznu ocjenu proizašlu iz nekoliko puta odslušanog "prvog" repertoara. No negdje usput, i dalje slušajući, ali i piskarajući i brišući, razmišljajući i odmarajući se uz njihovu glazbu, odlučio sam izletjeti ipak s četvorkom pa kud' puklo. Ekipa, nadam se da će ovo biti tek jedan lijepi, obećavajući uvod i da pravi "lajkovi" tek slijede – "Prvi" neće kao mačić u vodu!

Toni Matošin

Hits 201

Posljednje recenzirano - 42