facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2017
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Alternative metal / Hard rock / Post-grunge
Dodano Petak, 22 Rujan 2017
Žanr Rock
Length 43:04
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2017
Država Europa
Etiketa BMG
Catalog Number 538272242
Edition details objavljeno. 16.6.2017.; produkcija: Chris Baseford i Nickelback; snimano: 2016.
Tags Nickelback Chris Baseford BMG

Review

„Stari Nickelback se vratio!“ odjekuju internetom obožavatelji, sretno slušajući novi album Nickelbacka, „Feed The Machine“. „I dalje ne valja“, vraćaju im nazad gorljivi kritičari, „true“ rockeri i metalci, koji mrze Nickelback is sve što ova grupa predstavlja već 20 godina. Gdje je na kraju istina? Kao i uvijek, negdje na pola puta.

Nickelback ima sjajno uho za svoje obožavatelje, pozorno prate kako dišu i što slušaju. Sve što rade prilagođavaju njihovim željama, jer, priznajmo - kad su zadnji put Nickelback snimili nešto za sebe a ne za svoju publiku? Tako da, kad je slušanost EDM glazbe bila visoka, snimili su „No Fixed Address”, pod popriličnim utjecajem elektroničke glazbe. No, reakcija nije bila najbolja. “Želimo natrag stari Nickelback”, obožavatelji su razočarano zavapili, i bend je poslušno predstavio novi album, “Feed The Machine”. I zaista, album je povratak na dobar, stari zvuk zbog kojeg su i prodali sve te milijune primjeraka i stekli silnu popularnost. Kompleksne (za njih) melodije, odlični i zanimljivi uvodi, žestoka atmosfera i originalan zvuk stvari su koje se mogu naći na novom albumu. Stoga slušatelji s razlogom mogu reći da je ovo ogroman napredak ne samo od prošlog albuma nego unazad skoro deset godina, od “Dark Horse” iz 2008. godine. Ovo je definitivno osvježenje u odnosu na prethodnika i bio bi to zapravo odličan album kad bi se zanemarila stara boljka koja je pratila (i čini se još uvijek prati) grupu već stvarno predugo, a to je repetitivnost i šablonizacija preko polovice pjesama na albumu.

Niti jedna od pjesama nije loša, zapravo, samo što je iritantno iz albuma u album slušati iste pjesme maskirane kao nove stvari. Ta repeticija zorno prikazuje zašto je zapravo cijela priča sa “hejtanjem” Nickelbacka i počela. Sve balade na albumu svuče jednostavno kao “Hero” s varijacijama na temu, blatantno pop-rocky i razvodnjene za radio (Home, After The Rain). Da se razumijemo, nema ništa lošega u baladama i laganim pjesmama, samo bi bilo lijepo kad ne bi sve zvučale na isti kalup.

No, album ima svojih odličnih trenutaka. Početna Feed The Machine i njen sljednik Coin For The Merryman odlične su i jako energične pjesme, a ova druga može se pohvaliti jednom jako lijepom solažom frontmana Chada Kruegera. Najbolja pjesma na albumu, The Betrayal (Act III) započinje s ugodnim akustičnim uvodom nalik na “One” od Metallice da bi odjednom prešla u žestoki hard rock s odličnom bass & drum podlogom i postupnom gradacijom u odlični, žestoki refren gdje se svi ventili otpuštaju.

Album, u konačnici, kao da je podvojen između dvije krajnosti – s jedne strane su odlične, prije svega originalne i žestoke pjesme zanimljivog zvuka (Feed The Machine, The Betrayal (Act III)), a s druge strane pjesme koje zvuče kao da su copy-paste proteklih hitova od progresije akorada pa sve do ritma, gotovo i melodije (For The River, Must Be Nice). Evidentno je da su dečki pokušali kroz album progurati stvari više za sebe,a manje za publiku - tako su i izjavili u jednom od promo intervjua - i bilo bi fantastično vidjeti jedan u kojem su snimili pjesme koje bi samo njima bile odlične, publiku tko šiša. Tko zna, možda bi tada jedan zaista fantastičan album konačno ugledao svjetlo dana.

Hana Ivković

Hits 138
No Fixed Address « No Fixed Address Nickelback Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - 42