facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2017
Format Albumi
Vrsta / Singer-songwriter / Alternative Pop/Rock / Jazz-Pop
Dodano Petak, 17 Studeni 2017
Žanr Pop-Rock
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2017
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Catalog Number 6079315
Edition details objavljeno: 10.11.2017.; producenti: Mark Mrakovčić i Dimitrij Petrović
Tags Croatia Records Miki Solus Dimitrij Petrović Mark Mrakovčić

Review

Akutalni album hipster-osobenjaka Mikija Solusa prvo je njegovo izdanje za neku službenu izdavačku kuću. Pri tome se čini da se talent za pizdarije nije osobito potrudio kako bi nam podario nešto više od onoga što već imamo u bespućima Interneta. Izuzev bizarnih i uspjelih „Penzionera“, sve pjesme mogli ste čuti i pronaći na netu i prije nego se po prvi put dočepate albuma. S te strane Muzika o nogometu i ostalome predstavlja svojevrsni best of izabranih pjesama nastalih unatrag dvije, tri godine. No ako su takve albume mogli objaviti Artan Lili, Magazin, Beatlesi ili Maja Šuput, može i naša uzdanica Miki Solus.

Izbor pjesama sam po sebi zapravo je vrlo dobar. Za početak pametno je izostavljen „Svatovski blues“ s posljednjeg EP-a, koji je nekako bio najslabija karika „Repa na harmonici“. Dobre i pozitivne vibracije su i dalje glavna mantra kojom Miki skuplja najviše poena, a sumanuto nabrajanje koji asocira na djetinjstvo i „Zlatnu nit“ ili „Am Dam Des“, samo je šlag na torti od palačinki. Teško je odoljeti šarmu njegovih pjesama čak i kad osjetite čujne nedostatke njegovog krhkog vokala.

U svoj toj raskoši, finoći i mekoći, sredina albuma skriva i nešto slabija ostvarenja, gdje nalazimo relativno neuspješnu sprdnju na Talent show. Iako Miki ima potencijala za storytelling, i u nekoj budućnosti bi se mogao okrenuti takvim uradcima ako ikad postane etablirani mainstream kantautor, ali do tada Alen nije pokazao Talent za show pred debelim iz žirija. Osim nje, odskaču i „Lastavice“ koje se čine neobično običnom pjesmom u usporedbi s dosadašnjim Mikijevim opusom. Njegov vjerojatno prvi duet u karijeri više odgovara opusu Aljoše Šerića ili neke slične plačipičke. Nije sad da je baš loše, ali ima emo šmekera koji ipak bolje znaju znanje. (Šerić to radi bolje).

Ostatak albuma je ponovo za svaku preporuku, kako to i inače biva kod Solus Mikija. Ako volite jazz, ples i bugi vugi, voljet ćete i pjesme s ovog albuma na kojem najizravnije hofira s pop glazbom. Mada je i ranije nerijetko bio popičan, za širi zamah popizma možda mu fali češća uporaba ženskih back vokala. U tom kontekstu, moguće je da se u nekoj budućnosti Miki okrene samo pripovijedanju dok ženski vokali lelujaju oko njegovog. Nešto kao Leonard Cohen. A to zapravo uopće nije loše. Bolje završiti tako nego kao Franjo Kluz. Štajaznam.

Toni Plićanić

Hits 203
Koncert za klavir, bas i cajon « Koncert za klavir, bas i cajon Miki Solus Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42