Review
Vraćanje New Yorka, kao ključnog grada, na mapu hip hopa, očiti je cilj A$AP Moba, kolektiva koji se sastoji od repera, producenata i dizajnera povezanih istim afinitetima u umjetnosti. Najpoznatiji od njih, A$AP Rocky, već je odavno preusmjerio pažnju hip hop scene na sebe, a kolega mu Ferg to tek započinje. S vojskom ljudi iza sebe, te svješću da je javnost itekako upoznata s njihovom pojavom i radom, Fergu je, budimo iskreni, to olakotna okolnost te mu je, u usporedbi s Rockyem, mnogo lakše doći u dodir s publikom željnom novih izvođača. S druge strane, treba se otrgnuti od pritiska očekivanja te iste publike te iznijeti svoj jedinstveni stil koji ga razlikuje od ostatka kolektiva.
Prvi dojam je poprilično jasan. Nije potrebno dugo da bi se primjetila Fergova izrazita naklonost nasilju, veličanju sebe, bezgraničnom seksu i drogiranju. Mrvicu drugačije od Rockya, čije su glavne opsesije moda i njegov besprijekoran izgled, Ferg cilja na atmosferugangsta rapadevedesetih. „Let It Go“ idealna je pjesma za početak albuma. Energična, ali istovremeno lagana i žestoka savršena je uvertira za komercijalno najuspješniji singl s albuma. „Shabba“ je zarazna oda zaboravljenojdancehallzvijezdi s manjom dozom humora i povećom dozomswaga, začinjena gostovanjem A$AP Rockya. Na „Lord“ dolazi do izražaja Fergova težina kao izvođača, a Bone Thugs-n-Harmony doveli su atmosferu do usijanja svjetlosnom brzinom bacanja rima. „Hood Pope“ još je jedan odličan singl u nizu, dok ću za „Dump Dump“ samo reći: „I Fucked Your Bitch Nigga“, i vjerujem da sam rekla sve.
„Work“ je remix stvari s kojom smo se već ranije upoznali na mixtapeu „Lord$ Never Worry“, a na njoj je ugostio čitavu vojsku repera, počevši s French Montanom koji je pokazao kritičan manjak liričkih sposobnosti, na što se nadovezuje Trinidadovo poprilično neugodno repanje. Nazire se svjetlo na kraju tunela kako se pjesma bliži kraju te Schoolboy Gi A$AP Rocky pomalo spašavaju što se spasiti da. Čovjek se stigne par puta preznojiti dok ju presluša, no krajnji rezultat i nije toliko očajan koliko je mogao biti. Moram spomenuti i „Fuck Out My Face“ koja s obzirom na velikane koji se nalaze na njoj (B-Real i Onyx) i nije toliko veličanstvena kako ju je sam Ferg opisao. Pouka priče: prevelika očekivanja unište sve.
Uzevši u obzir da je Ferg prvenstveno dizajner koji se nakon očeve smrti odlučio okušati u glazbi, radi vraški dobar posao. Odličan flow, jedinstven stil i gomila osobnosti koju unosi u pjesme jake su strane ovog albuma. Monotonija i repetativnost, te pojedini krivi izbori gostujućih repera unazadili su ovaj album i ipak promijenili cjelokupnu sliku. Okvirno dobar album s povremenim lutanjem u klišeje i teško pretjerivanje.
Jasmina Šašić
/
