Review
U pravom trenutku se opet srećemo Steve i ja. Čovjek mi je vratio vjeru u modernu glazbenu scenu onog trenutka kad sam pustio prvu pjesmu Waitin' on the sky. Nevjerojatno je, zaista nevjerojatno slušati ovaj zvuk i povezati ga sa godinom broj 2011. No dobro, nakon uvodne impresije trebalo bi reći i nešto pametno zbog čega smo ovdje...
Radi se o prvom autorskom albumu nakon Washington Square Serenadea iz ne tako davne 2007. godine. Producent T-Bone Burnett u kombinaciji sa rukopisom Stevea Earlea garantira nam kvalitetu, kako je rekao jedan kolega kritičar Kvalitetu koja se čuje. Itekako se čuje, pogotovo u ovim vremenima kad se sve manje polaže na bitne stvari u glazbi.
Kroz karijeru poznat po svom roots rock/country/folk izričaju, sada je ovaj „rock“ dio u solidnoj mjeri odstranjen sa stila albuma i puno toga je otpalo na country u svom povremeno outlaw i bluegrass izdanju.
Već sam u drugoj rečenici pohvalio „openera“ Waitin' on the sky. Dinamična pjesma visoko definirane harmonične melodije. Strašna pjesma u kojoj dominiraju doboš i hrapavi zvuci clean gitare. Earle okreće svoje odmetničko lice i sjeda na vrh svijeta kako mu i refren kaže. Eksplozija oduševljenja sa moje strane, nakon 10 sekundi uzimanja zraka, bacamo se na slijedeću snimku... Little Emperor, violina otvara prvu bluegrass stranicu albuma uz blagi miris keltskog sounda.
The Gulf Of Mexico nastavlja u celtic-bluegrass raspoloženju. A capella početak i onda ubacivanje violina u prvi plan stvaraju senzacionalnu atmosferu. Molly-O nam pojačava zastupljenost bluegrassa na albumu otvarajući priču s bendžom - magija.
Rekao sam da rocka gotovo nema na albumu, da, ključna riječ je „gotovo“ jer se u God Is God ipak pokazuje prva magla country-rock ugođaja. Vraća nas u ranije Steveovo stvaralaštvo. Meet Me In The Alleyway - ne znam jeste ikad čuli za „desert mood sound“ koji stvaraju gitarski twang i posebne dionice usne harmonike, ali ako niste poslušajte ovu specifičnu pjesmu gdje je doduše vokal obrađen procesorima što mi se ne sviđa.
Došli smo do sporijeg, emotivnijeg dijela albuma koji otvara savršena, instrumentalno prigušena balada - Every Part Of Me. Kapa dolje za vokalnu izvedbu. Slijedi je Lonely Are The Free, srcedrapajuća sjetna pjesma kao iz najboljih Earleovih dana, iako slušajući ovaj album pitam se „da li ti Earlovi najbolji dani još uvijek traju?!“. Vrijeme je za duet Earlea i Allison Moorer, radi se o pjesmi Heaven Or Hell, možda ne glavna stvar na albumu, ali svakako pjesma prigodna za radijske stanice.
Došli smo polako i do desete pjesme koja nosi ime I Am A Wanderer, nazovimo je putopisnom country skladbom gdje je Burnett rasturio po pitanju produkcije i aranžmana. Odlična skladba za noćna krstarenja po otvorenoj autocesti. I za kraj laganica This City kao točna na „i“ lijepoj kolekciji čarobnog zvuka.
Ovo se zove album, ovoga nam treba što više. Jako blizu Earlovih najvećih povijesnih stvaralaštva. Da smo u Americi i da moram čovjeku ocjeniti test, debelo bi mu crvenim markerom otisnuo B+. Good Job.
Krunoslav Knežević
/
