Review
Ljudi mi nisu vjerovali kada sam im rekao, onako s tonom glasa kao da se podrazumijeva, da je Damir Halilić - Hal jedan od najboljih hrvatskih gitarista. Halov problem je očito u tome da mu je mainstream popularnost skoro pa ravna nuli. Ne sjećam se puno njegovih izleta u hrvatsku popularnu glazbenu scenu osim kada se prije hrpetinu godina na televiziji vrtio spot za izvrsnu stvar Donne Di Toscana s njegovog prvog albuma Gemini. Publika se upoznala s njime i preko njegovog vlastitog Hal's All Star Guitar Night festivala koji se održavao uglavnom u Halovoj rodnoj Rijeci, a u kasnijim izdanjima i po drugim hrvatskim gradovima, no to je sve ostalo u relativnom krugu ljubitelja gitarističkih virtuoza te sasvim nedovoljno da pobudi sveopći medijski interes.
I tako dolazimo do posljednjeg Halovog albuma naslovljenog Mare Nostrum na kojem se odlučio za jedan sasvim drugačiji pristup. Dok je na pretprošlom albumu Trilogy, Hal ciljao na jednu glazbenu suradnju s blueserima i jazzerima diljem svijeta i napravio naprosto ogromnu albumčinu baziranu na njegovoj interpretaciji spomenutih glazbenih žanrova, na Mare Nostrum odbacio je vojsku producenata i instrumentalista te se odlučio za jedan minimalistički pristup. Na albumu svira samo Hal i njegova vjerna gitara uz povremenu potporu ženske vokalne skupine. Skladbe su podjeljene u dvije grupe, duže instrumentalne skladne i kraće minijature u rasponu od pola minute do minutu i pol koje su odsvirane uz potporu spomenute ženske vokalne skupine. Hal je pametno raspodijelio skladbe na albumu tako što ih je postavio naizmjenično: jedna minijatura koju prati jedna duža skladba i tako do kraja albuma.
Stilski, album je mješavina poznatog Halovog načina sviranja akustične gitare s dodatcima, etno glazbe (dalmatinski zvukovi su osobito prominentni kroz cijeli album) i renesansnih zvukova za koje je zaslužna ženska vokalna skupina. Iako duže Halove solo skladbe dominiraju albumom, meni su ženski vokali u minijaturama bili izvrsno osvježenje kojim je izbjegnuta potencijalna suhoparnost albuma. Prva "ženska" stvar s albuma zove se "Ples Vilenjaka" i ne mogu ne primjetiti kako cure imaju baš onu vilenjačku kvalitetu u glasu i melodijama koja pomalo podsjeća i na Shoreove skladbe iz Gospodara Prstenova koje se tematski bave vilenjacima.
Sve u svemu, Hal je s Mare Nostrum dokazao da se ne boji biti osebujan glazbenik i da mu zapravo medijski proboj pop skladbama nije toliko bitan kao razvitak vlastite diskografije. No baš zbog furanja svog vlastitog, veoma kvalitetnog filma, Hal zaslužuje od publike i šire javnosti puno više nego što je dobio, što u okvirima naše male državice koja primarno puši vijesti o tome tko je koga na glazbenoj sceni nategnuo i tko je s kim u vezi, što u svjetskim okvirima koji nažalost nisu čak ni toliko mnogo različitiji od naših domaćih. Ipak je glavna glazbena vijest u zadnje vrijeme ta o djetetu Kanyea Westa. Iskreno se nadam da bi Hal jednog dana mogao biti protuteža takvim glupostima, pogotovo zato jer mu je potencijal više nego očit.
Demian Vokši
/
