Review
Kaiser Chiefs je još jedan u moru indie bendova, koji sa svojim novim albumom,
Yours Truly Angry Mob ne nudi ništa spektakularno, već mnogo prosječnosti, još više dosade i nažalost, samo par bljeskova...
Standardne ""catchy pjesmice"" protežu se cijelim albumom koji već nakon prve tri postaje prilično bezličan. Spojite Franz Ferdinand i Starsailor, bacite ih u kreativnu krizu i dajte im pjevača koji nema dovoljno glasovnih, a ni drugih sposobnosti da spasi stvar i dobili ste Kaiser Chiefs. No, da ne bi sve izgledalo tako crno, treba napomenuti da se na albumu ipak može naići na zanimljivu pjesmu, ili bar neki zanimljivi dio, što bend uspijeva ostvariti koketirajući s psihodelijom i kombinirajući zvukove klavira sa čudnim efektima i samplovima, no to nikako nije dovoljno da bi se moglo reći da su Kaiser Chiefs stvorili materijale za hvalu.
Od trinaest pjesama koliko ih je na albumu, samo su dvije u meni uspjele stvoriti neku vrstu napetosti. To su baladična Love"s Not A competition (But I"m Winning) i prljava, punkoidna My Kind Of Guy. Ostatak je albuma samo još jedan gotovo nezanimljiv, ne u potpunosti uspjeli pokušaj da se napravi plesna glazba.
Nakon eksplozije Strokesa, Franz Ferdinanda i The White Stripes, nebrojeno mnogo sastava je pošlo putem koji su upravo oni utrli. Nažalost, u overloadu bendova koji slično zvuče i rade, kao da se malo pomalo gubi trag zanimljivosti i sve se više upada u monotoniju.
Kaiser Chiefs svojim novim albumom nisu na mene ostavili baš previše dojmova, čisto zato jer mi je cijeli uradak zvučao pomalo dosadan, kao šablonski rađen.
Indie, paz" na se" !
Kada se na istoj hrpi skupi jako puno smeća, ona vrlo brzo postane izvor nesnošljivog smrada.
Dejan Lončar