Review
Reći ću vam da sam u posljednjih 6 sati slušao samo ovaj album i da mi se jako sviđa! Je li to dovoljno da se napiše recenzija? Treba li pričekati koji dan dok se dojmovi ne slegnu? Ne znam. Možda. No, ja se osjećam prilično zrelim da kažem pokoju riječ o ovom iznimnom albumu.
Već sad možete naslutiti u kojem će smjeru sve to skupa krenuti i da baš neće biti previše oštrih riječi upućenih na račun
Madonne. Zašto bi ih uostalom i bilo? Pa zar nije dosta pokuda dobila za posljednja dva studijska albuma (ako ćemo iskreno ni
GHV2 nije prošao ništa bolje kod kritike)? Zar nije vrijeme da konačno snimi album koji će biti dostojan njezine veličine? I onda kad se to desi treba glasno reći "
Da, ovo je dobar album!!"
Album je divan, plesan, ritmičan... jednostavno vam dođe da skočite iz kreveta, fotelje i da zaplešete! Snimljen u duhu razularenih sedamdesetih, iz kojih je izvučeno ono najeksplozivnije, a dotjeran modernom produkcijom ovaj album jednostavno nije mogao ispasti loše. Kada uzmemo još činjenicu da je album potpisala Madonna uspjeh je zajamčen! Tako je prvi i aktualni singl
Hung Up netom po izlasku uspio zasjesti na prvo mjesto britanske ljestvice singlova. Mislim da nije potrebno trošiti puno riječi na tu skladbu podstavljenu semplom iz
ABBA-inog hita
Gimmie, Gimmie, Gimmie jer je, uvjeren sam, zanemarivo mali broj vas koji ju niste čuli.
Confesions On a Dance Floor sastoji se od velikog broja semplova remixanih i dotjeranih tako da zvuče van serijski. Sama Madonna je istaknula sljedeće: "
Često mi se nakon što snimim neku pjesmu više sviđa njezin remiks. Stoga sam ovoga puta odlučila stvari sagledati iz te perspektive", a ja bih se s njom djelomice i složio navodeći primjer izvrsno remixane
What It Feels Like For a Girl sa pretposljednjeg albuma
American Life.
Get Together moj je najveći favorit na albumu te vjerujem da će kao singl, a zbog same prirode ove pjesme glupo bi bilo da ona to ne bude, postići golem uspjeh. Get Together je prava nabrijana ljubavna disco ludnica koja vas nikako ne može ostaviti ravnodušnima. Kad sam se već dotakao riječi "ljubavna" istaknut ću da se na albumu ne nalazi niti jedna lagana tema, a razlog tomu, naglašava Madonna, je sljedeći: "
Nisam htjela snimati balade, htjela sam da se jedan pjesma pretače u drugu". I baš zato što je konceptualno sniman sa samo brzim pjesmama, ovaj album možete pustiti na nekom tulumu bez imalo briga hoćete li imati pauzu između pojedinih stvari ili hoće li vam u najluđem trenutku uletjeti kakva laganica.
Pjesma
Jump najviše sliči Madonni s početka karijere. Skladbu bi prije mogli svrstati u razdoblje sredine osamdesetih i neki od Madonninih albuma prvijenaca nego u lude sedamdesete.
Future Lovers još je jedna od skladbi koja stilom podsjećaju na Madonnine ranije radove, preciznije rečeno na koncept albuma
Ray Of Light. Ostale skladbe zadržale su originalnost i autentičnost. Jedna od takvih je i pjesma
Isaac koja je i prije nego je album objavljen izazvala brojne polemike i oštre kritike među pripadnicima kabalističke vjere. No, što se nas "običnih smrtnika" tiče nemamo se razloga buniti već se jednostavno možemo prepustiti zavodljivom ritmu i egzotičnom glasu gostujućeg vokala
Yitzhaka Sinwania zbog kojega ova pjesma dobiva posebnu, božansku notu.
Za kraj bih vam još htio skrenuti pažnju na pjesme
Sorry, Let It Will Be i
Push.
Dragutin Andrić
/
« American Life 
