Review
Sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, bio sam na početku svog s obrazovnog aspekta "tužnog" srednjoškolskog školovanja, no gledano iz pozicije širenja glazbenih obzora bilo je to plodno razdoblje.
Napalm Death, ono brate strašno, Sotona, vrag, krv, crne mise, svinjske glave, jarci i šta ti ja znam kakve sve gluposti nisu kružile nakon koncerta u Remetincu kojem je prisustvovao samozatajni Marin K. prijatelj iz razreda, a ja slušao načulenih klempavih ušiju. Naravno, zvuči smiješno sada, ali morate shvatiti da je to bilo doba bez interneta, mp3-ca, te da su se rijetke VHS kasete, s pitajboga od kuda snimljenim spotovima, razmjenjivale poput kakvog zabranjenog sadržaja, a Piština "Metalmania" je bila doslovce "prozor u svijet" ekstremnije glazbe.
Isti taj Napalm Death izdao je nedavno svoj 15 album imena "Utilitarian", točno 25 godina nakon debitantskog kultnog izdanja "Scum" koji je kažu definirao "grindcore" žanr.
Fuzija industriala, hardcorea, death metala, distorzirane gitare, blastbeat bubnjanje te growl vokal su manje više glavne odlike grindcorea, uz naravno pjesme čije trajanje varira u rasponu 2-3 minute, dakle žestoko, brzo i kratko.
Napalm Death kao njuške grindcorea nisu opterećeni odrednicama žanra, što zorno predočavaju na "Utilitarianu" kada recimo u pjesmi "The Wolf I Feed" čujete clean vokal i učini vam se da slušate Fear Factory ili "Fall On Their Swords" u kojoj se stvara atmosfera epa i očito se koketira sa Viking-metal pravcem, dok "Leper Colony" ima dašak drone doom zvuka.
Najveće iznenađenje dolazi u pjesmi "Everyday Pox", gdje se u sveopćem kaosu blastbeata nazire ni manje ni više nego saksofonist John Zorn, šiji saksofon zvuči poput vriska, zastrašujuće i zloslutno.
Nisam siguran koliko dobro će ove nabrojane izlete prihvatiti pravovjerni "grindkoraši", meni kao osrednjem štovatelju zvuče osvježavajuće i razbijaju linearnost i monotoniju koja se neminovno javlja kada bi svih 16 pjesama bilo u strogim granicama grinda.
Da se zadovolje pravovjerni tu su "Nom de guerre" i "Gag reflex", standardne grind forme kojima se Napalm vraća korijenima, moji osobni faviriti su "Quarantined" i "Protection Racket" erupcije bijesa i energije zbog kojih me žena gleda u stilu "jesi ti normalan?" dok sa sinom skačem po sobi, ali u tome je poanta svega.
U svakom slučaju "Utilitarian" je jako dobar album benda čije ime izaziva poštovanje u svijetu metala, mala zamjerka išla bi na "ispeglanost" albuma u produkcijskom smislu zbog kojeg nedostaje onaj "dirt" faktor koji i eventualnim propustima daje šarm spontanosti, ali ukupni dojam nakon preslušavanja je svakako pozitivan i dokazuje kako za dobar album ne treba izmisliti toplu vodu i pronaći Hobsov bozon, nego samo biti majstor kao što je kod Napalm Deatha slučaj.
Mihael Pinter
/
