Review
Osamnastog ožujka tekuće godine izašao je nestrpljivo iščekivani treći studijski album poznatog američkog pop punk dueta
Panic! At The Disco. Njihov zadnji studijski album,
Pretty. Odd., bio je daleko eksperimentalniji od prvijenca, zbog čega nije postigao značajan komercijalni uspjeh, tako da novi,
Vices & Virtues, igra poprilično sigurnije od prethodnika.
Najavljen dobrim singlom i prvom pjesmom na albumu, The Ballad Of Mona Lisa, Vices & Virtues dobar je album, jednostavno rečeno. Kroz cijeli album vodit će vas uistinu lijep i čist vokal Brendona Uriea koji u ovakvoj glazbi naprosto blješti. On u sebi nosi i neku određenu dozu sumornosti koja nekako samo pojačava čar svake pojedine pjesme.
Početak albuma, podosta bržeg tempa od ostatka albuma, pomalo je klimav. Kroz Let's Kill Tonight i Hurricane album se konstantno baca između napornog i zanimljivog i te dvije pjesme ujedno su i najteže probavljivi trenutci albuma u kojima uvelike otpada njegova tečnost. No četvrtom pjesmom, Memories, počinje središnji, onaj najbolji, polubaladni dio albuma.
Dotična pjesma i Always tekstovno su divne. Always je stripped-down akustična balada sa minimalnom instrumentalnom pratnjom, a Memories alt-punk balada bogatijeg instrumentala s nekoliko prekrasnih i zanimljivih detalja i fantastičnim breakdownom.
Ready To Go (Get Me Out Of My Mind) najjača je uptempo pjesma na albumu, a Trade Mistakes prekrasna i emotivna barokna balada. The Calendar i Sarah's Smile lagano smiruju dinamiku i tempo, a nepredvidiva Nearly Witches (Ever Since We Met...) prikladno stavlja codu na ovaj album.
Brendon Urie i Spencer Smith napravili su dostojan follow up zadnjem albumu. Iako ga ne nadmašuje ni tekstovno ni zvukovno, Vices & Virtues svakako predstavlja ugodno slušanje, i to ne samo fanovima grupe, nego gotovo bilo kome tko ga odluči istražiti. Čak i ako niste preveliki ljubitelji pop-punk glazbe, na ovom ćete albumu sigurno naći pjesme koje će vas bar u nekoj mjeri impresionirati. Album definitivno vrijedan slušanja!
Mislav Živković