facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 2011
Format Albumi
Vrsta Akustika / Psychedelic rock / Folk-rock
Dodano Petak, 22 Travanj 2011
Žanr Rock
Length 43:48
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država SAD
Etiketa Drag City
Catalog Number DC453CD
Edition details Datum objave: 22. 2. 2011.; Snimano: 2007. - 2010. San Francisco i Seattle; Produkcija: Ben Chasny
Tags

Review

Svake godine Ben Chasny (ili Six Organs of Admittance) izdaje novi album. 2010. nije izdao ništa, ali valjda zato 2011. izdaje dva nova albuma. Tolika glazbena plodnost nije urodila s previše ćoraka; Chasny se drži svojih standarda i koliko god ponekad eksperimentalan bio svojom glazbom nikad nije zabrazdio u nekom lošem smjeru. Ostao je posljednji od nekadašnjeg velikog freak folk pokreta: Devendra Banhart se pogubio par godina nakon što je sve pokrenuo, a druga najveća zvijezda, Joanna Newsom si u posljednje vrijeme pljuje u nekomercijalna usta po medijima prozivajući Lady Gagu i Madonnu.

Prvi od albuma 2011. Asleep on the Floodplain je većinski instrumentalno izdanje, kakvo uostalom od Chasnyja i iščekujemo. Kroz deset pjesama tako proučava kalifornijsku folk glazbu, ostajući suptilan i atmosferičan, izazivajući ponekad u slušatelju želju da se i sam preseli na američki Zapad. Svaka pohvala ide inkorporiranju različitih glazbenih ideja u fluidnu cjelinu izbjegavajući čestu grešku usiljenosti koju njegovi kolege često rade dok žele biti eksperimentalni.

Kroz veći dio albuma Chasny stvarno zvuči odlično, bilo to kroz pustinjski soundtrack Above A Desert I've Never Seen, melankoličnu morsku odiseju Brilliant Blue Sea Between Us ili promišljanje o prolaznosti A New Name On An Old Cement Bridge. Ponajviše se bave dugim i skladnim tonovima, ostvarujući intimnu atmosferu i povezanost sa slušateljem. Stoga je iznenađenje sredina albuma S/Word and Leviathan koja nije tako zvukovno glatka kao ostatak albuma, ali oduševljava vibrirajućim žičanim instrumentima koji prelaze u električnu gitaru. Sve to skupa traje dvanaest minuta  i ni u jednom trenutku ne zvuči dosadno i isforsirani. Sufjan Stevens bi, dakle, mogao svašta naučiti.

No, nije Chasny samo instrumentalist. Na četiri pjesme je odlučio pustiti glas i to zvuči sasvim dobro. Daleko je najbolji na Light of the Light, gdje nad minimalističkom gitarom ostvaruje pamtljiv refren kakvih se ne bi posramile ni pop pjesme.

Ako ste nešto čitali o glavnim idejama albuma, moglo bi se lako dogoditi da ga odbacite bez da ste mu zapravo dali priliku. Postomoderna ideja feminizma je zanimljiva za proučavanje, no S/Word and Leviathan i ne može pridonijeti njenom boljem razumijevanju. Takvo forsiranje je ono zbog čeg je indie glazba toliko omražena, no ovo je instrumentalan album i ne treba puno da se ta pozadina isključi. Nakon tog Asleep on the Floodplain postaje sasvim dobar album.


Ivan Glazer

Hits 434

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42