Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

kekin

Mile Kekin nastupa s pratećim bendom u The Garden Brewery dvorištu na zagrebačkom Žitnjaku, u četvrtak, 30. svibnja, pa smo iskoristili tu priliku kako bismo s njim razmijenili koju riječ o njegovu drugom samostalnom albumu „Kuća bez krova“, egzistencijalnim pitanjima, životu i smrti, vremenu, ali i planovima za snimanje novog albuma Hladnog piva.

niklas1 by martina rusalkaProšlogodišnje izdanje MetalDaysa mi ne bi ostalo u tako dobrom sjećanju da nekim slučajem nisam dobila potvrdu za intervju s Niklasom Kvarforthom uoči Shiningovog nastupa na pozornici Boško Bursać. Da budem iskrena, da nije bilo Shininga te godine, vrlo vjerojatno bih spakirala šator već drugi dan festivala i vratila se doma u Budimpeštu na toplo i sigurno.

S obzirom da sam vidjela kako Niklas zna dobro oprati ljude koji ga intervjuiraju jer ga se svi jako, ali jako boje i sama sam se pitala – što je meni ovo trebao, ali sam na kraju imala jako ugodan i zabavan razgovor. Neke inserte nisam zapisala jer su toliko van svakog konteksta da bi vam ovaj tekst u nastavku pomalo mogao djelovati i kao predložak za komad iz teatra apsurda.

Niklas je cijeli taj tjedan bio svojevrsna festivalska atrakcija, svi gu navlačili i razvlačili od plaže pa do šatora s pivom, a on je sve to strpljivo tolerirao – od toga da ga ljudi udaraju da bi imali super sliku za društvene mreže, da ga dave, grle… Pitala sam se u više navrata što nije u redu s ljudima da baš moraju udarati nekoga da bi bili cool pred svojim followerima.

Razgovor smo započeli s temom o domu budući da se Niklas tijekom godina puno selio, a trenutno živi u Sloveniji. „Živio sam na Siciliji, u Los Angelesu, Finskoj, Švedskoj, Norveškoj, Njemačkoj,“ nakon čega se sa zgražanjem zakašljao te zaključio kako sve to postane isto nakon šest mjeseci i zamišljeno nastavio: „Imam i mađarske krvi, imam obitelj tamo, moj tjelohranitelj je Mađar. Razmišljam čak da se i preselim u Mađarsku. Ja sam ti zapravo nomad, živim kao Rom – kradem i svima govorim da sam ukrao.“

niklas2 by martina rusalkaKratko ga prekidam da pitam je li krađa ako kažeš da si ukrao, na što kratko odgovara: „Ne, to je princip,“ te se vraća na prvo pitanje: „Nigdje se ne osjećam doma. Trenutno živim ovdje, imao sam curu, prekinuo sam s njom i napravio veliku scenu. Ali da ti odgovorim na pitanje“, govori zamišljeno gledajući u moj crni fascikl, „eto nedavno sam si kupio paket ovakvih fascikala da si posložim papire. Ne bi baš puno ljudi o meni to reklo, ali ja sam perfekcionist i vrlo pedantna osoba. Kod mene doma je sve jako, jako čisto i uredno.“

Uz poneki razgovor sa strane sa slučajnim prolaznicima u press centru, dolazimo i do teme umjetnosti kad mi je rekao da samog sebe ne doživljava kao umjetnika, već samo kao osobu koja zarađuje novac kao umjetnik te detaljnije objašnjava: „Problematično je samog sebe nazivati umjetnikom, a ljudi to silno žele i pokušavaju, ali bitno je naglasiti da su ljudi u krivu. Recimo upoznaš nekoga i taj netko ti kaže 'ja sam glazbenik'. A zašto sam ja glazbenik? Zato što živim od svoje glazbe, ona mi je posao. I vrijeđa me kada ljudi govore da su glazbenici… Ne, nisi glazbenik, objavio si jedan demo prije dvanaest godina. Isto kao što je danas svatko fotograf na DeviantArtu...“ U tom trenutku je zapazio jednog od tehničara te mi rekao kako mu se jako sviđa jer izgleda kao kriminalac, nakon čega se osvrnuo na izmišljenog umjetnika Tristana Reveura: „Ima taj jedan 'umjetnik' koji je izjavio nešto o čemu dosta razmišljam, a to je da je loša umjetnost tragično prekrasnija od dobre umjetnosti. A zašto? Zato što je loša umjetnost svjedok ljudskih nesposobnosti. Umjetnost je subjektivno iznimno intimna, a ljudi puno toga krivo shvaćaju. Ne znam koliko znaš o Shiningu, ali ljudi nas se boje, ili barem mene.“

I moram se složiti s ovom konstatacijom, ali i dodati da ljudi imaju toliko dijametralno suprotna mišljenja o bendu i njegovom idejnom predvodniku. Ili ga slijepo obožavaju (sa strahopoštovanjem) ili ga jednostavno nikako ne mogu smisliti (i opet s dozom strahopoštovanja). I sam Niklas tvrdi da razumije zašto je to tako pa mi povjerava da je odrastao u toksičnoj okolini uz oca bikera koji je bio kriminalac zbog čega je i sam završio na tom putu te da je to ono što ga je uvuklo u svijet black metala.
„Black metal mi je djelovao kao plodno mjesto za kriminal, a onda kad sam jednom upoznao sve protagoniste, vidio sam da to uopće nije istina… Odrastajući nikad osobno nisam imao ništa protiv toga da prebijem nekoga. A to nešto što nedostaje u muzici danas je opasnost – kao Alice Cooper, The Rolling Stones…“

S ovim dolazimo i do neizbježne teme Mayhema i medijske eksponiranosti. „Sve ovo danas se događa zbog Kristiana, Varga. Bez njega, mi sad ne bismo bili ovdje. Hvala Bogu na Vargu! Bez obzira na to što je luđak.“
Uz osmijeh na licu nakon što je izgovorio riječ „luđak“, zaključuje da mu treba cigareta pa izlazimo na van ispred press centra uz nekoliko peripetija jer moja akreditacija nije bila dovoljna da izađem iz zgrade, ali budući da Niklas ima dobru moć uvjeravanja, redar nas ipak oboje pušta van, sjedamo za stol i nastavljam snimati naš razgovor.

niklas3 by martina rusalka„Boli me briga za ljude. Da budem stvarno iskren, razlog zbog kojeg sam prestao davati intervjue se krije u tome da na primjer sada ne mogu prestati razmišljati o tome da pobijem petero ljudi ovdje ili da pokupim neku žensku i zadovoljim je... I to je moj problem. Završio sam na psihijatriji jer sam imao djevojku koja se prostituirala meni iza leđa… Znam da sam dobar glazbenik, ali zašto? Mislim da je to zato što me boli briga za sve živo….“ Gaseći cigaretu, ustaje i vraćamo se u press centar. Na povratku ga zaustavlja netko od festivalskog osoblja i pita ga iz kojeg je benda, na što Niklas mrtav hladan odgovara – „Smiling!“ te se okrene prema meni i kaže da nastavimo intervju jer sam čudna i da mu je to super.

Niklas je nedavno završio snimanje horor filma „The curse of Valburga“, a trenutno piše i knjigu o hororima. „Zapravo pišem tri knjige“, objašnjava, „imam ugovor s izdavačem za tri knjige, a jedna od njih je tom od šesto stranica o suvremenom horor filmu,“ čime povlači paralelu s black metal glazbom, „Problem je u tome što od trenutka kada su ljudi dobili mogućnost snimanja albuma od kuće, glazba je postala jako loša jer je kvantiteta dobila prednost pred kvalitetom. Kad sam bio dijete, često sam zalazio u jedan te isti cd-shop i deset godina sam slušao samo ponavljanje pitanja kada će izaći novi Thorns. Stvar je u tome da mi se ništa moderno, suvremeno, uopće ne sviđa“.

I uz zamišljeni komentar kako je metal glazba općenito sranje jer je puna ljudi koji se pretvaraju da su nešto što nisu samo da bi bili dio neke supkulture. „Kada te maltretiraju u školi, postaneš na primjer skinhead, a s time dobiješ i vojsku ljudi iza sebe. Ili jednostavno zašiješ Mayhemov prišivak na jaknu, ako ti roditelji imaju dovoljno novca da ga kupe, i evo ti prijatelja. I to mi se nimalo ne sviđa. Black metal treba biti potpuna suprotnost, a ne 'ajmo se grliti i zajedno mrziti cijeli svijet'. Black metal mora biti i opasan. Puno mi je draži hip-hop jer volim kad auti gore, kad ljudi svako malo pucaju jedni na druge. A u black metalu imamo suicid i ubojstvo nožem u Geyhemu… Volio bih ih vidjeti da s tom pričom odu u Detroit – 'ja sam cool jer si je neki lik propucao glavu'. A zapravo, uopće me nije briga za Mayhem“, u tom trenutku pokazuje prema svom tjelohranitelju i nastavlja, „On radi s Mayhemom i Attilom. Neke stvari mogu reći o tom bendu jer sam dugo vremena svirao s Hellhammerom, a Attila mi je jedan od najstarijih prijatelja. Uvijek se čudim kako mogu svirati te „Dom Sathanas“ koncerte. Njima to uopće nije zabavno. Hellhammer i Attila su sve to proživjeli. Pa zamisli da iz dana u dan moraš razmišljati o svojim prijateljima kojih više nema i o tome zašto ih više nema. A svi ostali samo komentiraju kako je to baš u duhu black metala. Koji k… oni uopće znaju. Mayhem više ne postoji…“

3

Momak sa sela koji priznaje da njegovu glazbu slušaju hipsteri, osnivač je benda na kojeg ste vjerojatno naišli bar jednom dosad na internetu. Dečko iza Rusti i Clouie, brko koji glazbom donosi novi pogled na 2019., a izgledom vraća asocijacije na 80-e i 90-e, započeo je projekt pod imenom Đutko, s kojim lagano, ali sigurno kreće u preuzimanje Balkanske scene.

k3p

Kawasaki 3p je prošle godine imao rođendanski dvodnevni koncert u ITD teatru koji je prošao više nego odlično. Energični, veseli i pristupačni dečki su uvijek spremni za razgovor, pomoć i dobar tulum. Uoči izlaska obljetničkog CD+DVD izdanja "25 godina x Teatar &TD" dečki iz Kawasaki 3P-a izbacili su novi video spot za akustičnu verziju hita - 'Snifa san glu'. Radiofoničnija verzija tog ultimativnog underhita, snimljena je uživo prošle godine u Teatru &TD gdje su K3P zajedno s brojnim fanovima tijekom dvije odlične i tople koncertne večeri proslavili svojih prvih 25 godina.

izet

Riječki rokenrol garage bend Iz@ Medošević & Borgie osnovani su početkom 2016. Priču je pokrenuo Izet koji je dotad pjevao i svirao u Avlijanerima i OŠ Sulud III. Svoj prvijenac, konceptualni album pod nazivom 'Granulo je Sunce', Izet je objavio 2016., nakon čega počinje suradnja s pratećom ritam sekcijom Borgie. 'Brodolom/Party' prvi je (video) singl s novog, drugog po redu albuma 'Opera u Sydneyu', a upravo je objava novog singla nama bila povod da porazgovaramo s Izetom. O čemu smo sve razgovarali provjerite u nastavku.

pavel 1

Nakon vrlo uspješnih samostalnih projekata najistaknutijih figura sastava Pavel, Aljoše i Antonije (Tonke) Šerić, (albumi "Važne stvari" i "Što ćemo raditi do kraja života") bend je ovih dana izdao novi singl. "Sunce" tako dolazi nakon kraće radne stanke i najavljuje nastavak te iznimne domaće pop(rock) priče.
Tim povodom porazgovarali smo kratko s autorom i pjevačem Aljošom Šerićem.

zo

Kakav je koncept Straha od dubine, nešto malo o efikasnosti, o jeziku i stihovima. Onda još malo o slide gitari i gitarama općenito. I o jednom novom smjeru na karti svijeta. Poslovično ugodan i zanimljiv razgovor s frontwomanicom Svemira urodio je isto takvim intervjuom. U Svemiru nije minus, tamo je plus četrdeset.

pm fotka 2

„Porto Morto“ je zagrebačka grupa osnovana 2011. na temelju poznanstava članova unutar skupine JeboTon. Danas, ovaj sad već zreo bend iza sebe ima dva studijska albuma: „Porto Morto“ (2017.) i nedavno izišao „Portofon“ (2019.) te niz odsviranih koncerata u Hrvatskoj i regiji. Nastupali su na INmusicu 2017. i u “Tvornici”, a upravo im prethodi i novi nastup u “Tvornici kulture” 26. travnja, kojim će promovirati svoj najnoviji studijski materijal te nas podsjetiti na odabrane uspješnice s prvog albuma.

paprika

Nakon nekoliko nastupa u Poljskoj (Warszawa i Krakow), Njemačkoj (Dresden, Jena i Leipzig), „Paprika Korps“, punk-reggae band iz Opolea u Poljskoj, imat će dva nova nastupa u Hrvatskoj: u zagrebačkom „Vintage Industrialu“ (18. travnja) i u Puli, dan poslije. Ovi događaji su nam poslužili kao povod za razgovor s Piotrom Maslenkom, klavijaturistom i pjevačem ove zanimljive skupine.

md

„Mnogi Drugi“ izdali su još 2017. zapažen album prvijenac pod naslovom „Prvi“ u izdanju „Croatia Recordsa“, ali postoje već duže vrijeme. Uoči njihovog dugoočekivanog koncertnog nastupa koji će se održati u srijedu, 17. travnja 2019. u zagrebačkom „Vintage Industrialu“, iskoristili smo priliku i porazgovarali s nekim članovima benda. U razgovoru su sudjelovali Martin Mandir (pjevač), Mirko Burazer (bubnjevi) i Filip Kovačević (bas).

IMG 20181109 222934 552

Mladi jazz pijanist Zvjezdan Ružić, sa svojim je sekstetom tijekom listopada i studenog prošle godine održao veliku kinesku turneju posvećenu svom novom albumu "Pandaland". Ružić je tako najpoznatije kineske melodije prilagodio svome senzibilitetu i učinio ih prepoznatljivo svojima te ostavio iznenađujuće pozitivan dojam na kinesku publiku. 20-dnevna turneja obuhvaćala je nastupe u nekim najpoznatijim koncertnim prostorima u sklopu koje je Zvjezdan Ružić Sextet posjetio Šangaj, Ningbo, Yantai, Jinwan, Qingdao, Nanjing, Xuzhou, Hefei, Harbin… "Pandaland" je nedavno ovjenčan Porinom za najbolji album jazz glazbe, dok je snimka “Liuyang River” s istog albuma nagrađena za najbolju izvedbu jazz glazbe. Zvjezdan Ružić Sextet ovaj petak, 12. travnja, u Centru za kulturu Novi Zagreb predstavit će "Pandaland" zagrebačkoj publici. Sekstet, uz Zvjezdana na klaviru i mellotronu, čine Tomaž Gajšt na trubi, Vojkan Jocić na sopran saksofonu, Lenart Krečič na tenor saksofonu, Miha Koren za kontrabasom i Adriano Bernobić za bubnjevima. Ulaz na koncert je besplatan i održava se u sklopu ciklusa Jazz Point Novi Zagreb. Početak koncerta predviđen je za 20 sati.

Kuzma Shaka Zulu

Predstojeći petak će nas u zagrebačkom klubu Boogaloo zabavljati najpoznatiji hrvatski dinamični duo, Kuzma & Shaka Zulu. Opće je poznata stvar da nas očekuje tulum, ludilo i dar mar. Za zagrijavanje i nabrijavanje popričali smo nakratko s Kuzmom, a on nam je, između ostalog, objasnio kako nastaju njihovi pjesme, kad možemo očekivati novi album, koje performanse treba imati dobar automobil, koliko synthesizera posjeduje, kao i što se događa sa zimskim hitovima kada nastupi ljeto.

jon irabagon 14Njujorška jazz ikona, saksofonist i skladatelj Jon Irabagon jedna je od zvijezda ovogodišnjeg Muzičkog Biennala Zagreb i ciklusa Jazz.hr 2018/2019. On će 7. travnja održati solo koncert u Jazz & Cabaret clubu Kontesa, a 10. travnja će u Gradskom dramskom kazalištu Gavella nastupiti uz Zagrebački kvartet saksofona.

Denis RazzDenis Razumović Razz koncertira 30. ožujka, u zagrebačkom Kulturnom centru Mesnička, u uvodniku 30. Muzičkog biennala Zagreb koji se održava od 6. do. 13. travnja. U društvu Giovannija Maiera i Rajka Ergića predstavlja njihov novi, zajednički CD „Port to Port to Port“ (Dallas Records). Glazba na tom izdanju nastala je kao rezultat spontanih kolektivnih improvizacija, bez predumišljaja i priprema, od prve, intuitivno, a izvedbe koje su dokumentirane potpisuju sva trojica suradnika: alt i tenor saksofonist, flautist, gitarist i vokalist Razz, kontrabasist Giovanni Maier i bubnjar i sopran saksofonist Rajko Ergić. Iako to nije njihov prvi izbor, na ovom su albumu pokazali sklonost prema free jazz glazbi, hrabrost za upuštanje u rizik u cilju traganja za slobodom i istinom, posvećenost istraživanju u sferi podsvijesti, mogućnostima intuitivne komunikacije, pomicanju granice u poimanju umjetničkog izražavanja.

1

Jeste li čuli za Afro-Cuban All Stars? Ako niste, taj nedostatak ili pomanjkanje informacija imate priliku ispraviti početkom ožujka u Tvornici. Ako jeste, onda vaša prisutnost na tom dugo očekivanom glazbenom događaju nije upitna. Jedno je sigurno, i jedni i drugi nakon koncerta izići će u noć s iskrenim osmijehom na licima. Osim što će biti privilegija čuti mnoštvo odličnih harmonija i improvizacija, siguran sam da će manje-više svi posjetitelji mrdati nogicama i bokovima, jer onima koji budu mirovali očito je slon prdnuo u uho.