The Underground Youth se 21.3. vraća u Zagreb. Ovaj post-punk bend nastao je u Manchesteru, a 2017. objavio je svoj novi album „What Kind Of Dystopian Hellhole Is This?“. Povodom njihove svirke u zagrebačkom klubu Močvara putem e-maila pitali smo frontmena Craiga Dyera kako su, što rade… Saznajte kako su zadovoljni novim albumom, gdje su pronašli inspiraciju za isti, koji od svojih albuma najviše vole, jesu li zadovoljni rock scenom i koji su im planovi za budućnost.
Prije svega, kako ste? Kako je u Berlinu?
U Berlinu je hladno, ali sunčano. Ja sam vrlo dobro.
Svirali ste u Zagrebu prije gotovo dvije godine, a sada se vraćate u isti klub - Močvaru. Kako vam se sviđa zagrebačka publika i atmosfera?
Ovo će biti naš treći posjet Zagrebu. Zaista smo uživali u prethodnim svirkama tamo i željeli smo se vratiti. Naš show uživo promijenio se od zadnjeg puta i biti će uzbudljivo predstaviti nešto novo.
Prošle godine izdali ste album „What Kind Of Dystopian Hellhole Is This?“. Kako ste zadovoljni sa reakcijom publike i kritičara? (Kolega sa našeg portala ocijenio je album čistom peticom)
Zapravo, nisam do sada vidio ovu recenziju. Hvala vam na pažnji. Stvarno sam zadovoljan snimljenim materijalom. Inače ne obraćam previše pažnju na recenzije kritičara, ali reakcije publike bile su dobre, to me više zanima.
Što vas je inspiriralo za album?
Preselili smo se iz Manchestera u Berlin. U novom gradu sam pronašao puno inspiracije za pisanje. To se stvarno odrazilo na materijal. Puno liričarskog sadržaja koncentrira se na moje osjećaje vezano za politiku. Mislim da to nije bila svjesna odluka, ali to je prirodno usađeno u moje pisanje. Također, glazba je proizvod rada studijskog rada sa Leom koji je po prvi puta radio produkciju (također, svira gitaru u bendu). Također sam imao Olyu i Maxa pri snimanju bubnja i basa. Ovo je prvi put da smo ovako radili zajedno na ovaj način i to je sigurno imalo pozitivan utjecaj na glazbu i generalno na zvuk snimki.
Od covera za album ste izabrali „Your Sweet Love“.Zašto baš ta pjesma?
Dosta smo tijekom turneja u kombiju slušali Leeja Hazlewooda, a ova nam se pjesma provlačila kroz mnoga teška jutra i duge vožnje. Baš ih je obilježila. I tako, kad ju je Max zasvirao tijekom tonske probe cijeli bend se spontano pridružio. Uspjeli smo je odsvirati i u studiju i dodati na album. Jako je teško napraviti cover Leeja Hazlewooda jer je on jedan od onih umjetnika čiji se coveri ne rade. Nadamo se da smo je odveli u drugom smjeru i da i ovako dobro zvuči.
{youtube}A4rBz4-ViZA{/youtube}
Izdali ste sedam albuma, je li vam neki od njih najdraži?
Zapravo smo izdali osam albuma. Nastojim se distancirati od njih nakon što proces snimanja završi. Teško mi je slušati vlastite snimke, a najveću povezanost imam sa zadnjima na kojima sam radio. Ponosan sam na sve albume i svaki od njih me odvede u vrijeme i mjesto u kojemu su nastali. Ne mogu odabrati najdražeg.
Kada ste osnovali bend prije deset godina, čemu ste se nadali tada?
Nije to baš bio bend. Više nekakav moj izlet pri kojemu sam amaterski pisao i snimao pjesme. Nisam imao nikakva očekivanja niti sam to uzimao preozbiljnim. Tako je to bilo do 2012. dok nismo potpisali za Fuzz Club Records. Tad sam imao u rukama taj vinil i putovao za Grčku na naš prvi rasprodani koncert. Tada sam prvi put pomislio da je to otišlo dalje negoli sam ikada očekivao. Od tada se to i nastavilo.
Svirali ste po Engleskoj i ostatku Europe, gdje vam je najdraže imati koncert?
Veoma je teško odgovoriti na to, svaka zemlja je posebna i svaki grad je drugačiji te nosi nešto specifično, publiku, dvorane, iskustva. Biti dio benda na turneji je pokušaj da s njima uživate koliko god možete.
Jeste li zadovoljni sa alternativnom rock scenom koja vas okružuje i kako vidite budućnost iste?
Dio smo izvrsne scene u Berlinu. Puno dobrih prijatelja u puno dobrih bendova. To je lijep osjećaj u zajednici ovdje. Bez obzira na to što se događa oko mene, gdje god da sam, nastavit ću raditi ono što radim. Nikad ne znate što budućnost nosi.
Kakvu glazbu volite slušati u slobodno vrijeme?
Pokušavam slušati onoliko nove glazbe koliko mogu, sretan sam što imam puno prijatelja s različitim ukusom koji često preporučuju novu glazbu za mene. Slušam puno stare ploče otkada je Mark E. Smith preminuo. Lijepo je ponovo prisjetiti se materijala koji vas je inspirirao za glazbeni rad u početku, čak i uz tužne okolnosti.
Koji su vaši planovi za budućnost?
Imamo u planu turneju istočnom Europom u ožujku, a kada se vratimo u Berlin planiram raditi na materijalu za novi album. Radimo brzo i nadamo se da će album biti izdan kasnije u 2018., ali naravno, nikad ne znate što će se dogoditi.
Hoćete li pozvati naše čitatelje na koncert The Underground Youtha u Močvaru i imate li možda poruku za njih?
Naravno, nadamo se da ćemo vas puno vidjeti u Močvari, a bilo bi lijepo upoznati i neka nova lica.
{youtube}TL2TUBZK8Ek{/youtube}