Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

11-DSC03976-1

Sasvim sam siguran da kojim slučajem provodim anketu na temu tko je najpoznatiji glazbenik u Splitu, da bih naišao na hrpu opskurnih odgovora poput: Madre Badesa, Lidija Bačić, Jole itd. Također sam siguran da bi većina bez ikakvog krzmanja na prva mjesta istakla dva sasvim očekivana odgovora: Oliver i Gibo.

Oliver je od samog početka od strane kolega glazbenika stekao opravdani status vrsnog glazbenika (kažu za njega da je iz obične klavijature mogao izvući bez ikakvog problema zvuk Hammonda), da bi ga kasnija suradnja s najpoznatijim splitskim, a može se kazati i hrvatskim hit makerom odvela na viši nivo rezerviran isključivo za vrhunske vokalne meštre na kojem se nalazi i dan danas. Bila je to prirodna, ali ujedno i rijetka sinergija između kompozitora i glazbenika u kojoj su nedvojbeno proslavili jedan drugog. Gibonnijeva glazbena staza puno je više krivudala. Od negativnih izjava kritike koje je Daleka obala zasluženo popljuvala u svojoj „Osamdesete“ – sigurno znate stihove „neki su lapani tada govorili kako Gibo neće uspjeti“, pa do sasvim osebujne, uvijek prepoznatljive i prepune kajdanke, Zlatan Stipišić je prolio podosta znoja, krvi i suza. Jer, kako je kazao tijekom koncerta: „mene nisu stvorili mediji, mene ste stvorili svi vi koji slušate glazbu koju volim“.
No zato su danas oboje tu gdje zasluženo pripadaju – na samom vrhu hrvatskog glazbenog Olimpa.

01-DSC03795-1

Njihova suradnja nije od jučer, Gibonni je napisao jednu od Oliverovih najpoznatijih uspješnica – „Cesarica“ i danas ima onu jedinstvenu i magičnu atmosferu, te nezaobilazne pozitivne reakcije publike. Sasvim je bilo logično i prirodno da se ta suradnja jednog izuzetnog vokala i isto takvog kompozitora nastavi. Zajednički album nazvan je, ne bez pravog razloga „Familija“, pa je niz zajedničkih koncerata bio sasvim logičan nastavak. Mi smo bili na onom domaćem – splitskom u Spaladium areni.

Koncert je otvoren zajedničkim nastupom u pjesmi sasvim prikladnog naziva „Dobar dan“ kojom su pozdravili arenu popunjenu do zaista posljednjeg mjesta.

Gibonni je pametnim filtriranjem svog prebogatog opusa publiku kroz cijeli koncert navodio na ozbiljno trošenje glasnica. Redanjem svojih uspješnica „Činim pravu stvar“, „Mirakul“, „Libar“, „Toleranca“, „Onako od oka“, „Dobri ljudi“, „Tempera“, „Udica“ te s pomalo iznenađujućem „Sve ću preživit“ uz malu pomoć maestra Elvisa Stanića na harmonici – samouvjereno, iskreno i nadasve kvalitetno držao sve konce u svojim rukama,da bi nedvojbeno (makar po meni) vrhunac koncerta (ujedno i jedan od vrhunaca cijele njegove karijere) pripao uvijek impresivno – mračno - iskrenoj „Posoljeni zrak i razlivena tinta“ u kojoj je svojim vokalom briljirala i oduševila sve prisutne Maya Azucena, još jedan od članova familije. Gibonni je iskreno dobre volje, zahvaljuje i pozdravlja sve prisutne s akcentom na muškarce za koje ima poruku: „znam da ste došli zbog vaših boljih polovica i zbog mira u kući,tako se i ja osjećam kada mene moja žena odvede na balet“.

03-DSC03890-2

Među glazbenicima primijetili smo osim nezaobilaznog i uvijek prisutnog Marka Ramljaka koji je poslovično odsvirao par lijepih intra na svojoj violini, već spomenutog Elvisa Stanića, Hrvoja Rupčića na kongama, Nikšu Bratoša na gitari te nezaobilazne back vokale Tea i Brankicu.

„Zlatnim godinama“ završen je Gibonnijev dio koncerta uz moju malu osobnu zamjerku – stvarno mi je žao što nije bila izvedena jedna od njegovih najljepših kompozicija – „Divji cvit“, no za autentičnost iste nedostajao je očito gitarski meštar Vlatko Stefanovski čiji gitarski solo daje toj pjesmi neponovljivu atmosferu i draž.

Oliver je svoj dio započeo među publikom uz gitarsku pratnju Elvisa Stanića i uz budnu pažnju Gibonnija. „Evo mene među moje“, „Lipa moja“, „Kada sam nasamo s njom“ i jedna od najambijentalnijih pjesama – „Galeb“ ipak su na trenutak umrtvili atmosferu unatoč zbornom pjevanju. Stari morski vuk je to prepoznao, prebacio se na glavnu pozornicu i sa svojim „Dupinima“ nam isporučio svoju tešku artiljeriju – „Kada mi dođeš ti“, „Što to bješe ljubav“,“ Nedostaješ mi ti“, „Tko sam ja da ti sudim“ da bi nakon toga ubacio u višu brzinu u veselicama „Morski vuk“ i nadasve populističku, ali zahvalnu za improvizacije, nezaobilaznu „Nadalinu“ koja je definitivno dokrajčila glasnice gotovo 12.000 prisutnih.

Na pozornici se opet pojavljuje Gibo kao naznaka finaliziranja ove nadasve izvanredne večeri . Uz Mayin uzbudljivi vokal i zbor Brodosplit pod ravnateljstvom Vlade Sunka otpjevali su „Oprosti“, Rončevićevu „Moj lipi anđele“ i kao očekivani završetak koncerta uvijek ganutljivu „Cesaricu“.

A nije baš lako završiti ovakav koncert, niti je bilo lako napustiti ovakvu, zaista odličnu i zahtjevnu publiku, stoga su se nakon frenetičnog traženja obojica nanovo popela na pozornicu, pa smo kao šlag na kraju čuli „Vjeruj u ljubav „i impresivne Popadićeve stihove „Oprosti mi pape“.

17-DSC04091-1

Što reći na kraju?

Mnogobrojnoj publici za interakciju i motiviranje glazbenika naklon do poda, ne sjećam se da je ikada Spaladium arena bila ovako popunjena još od rukometnog prvenstva.

Nedvojbeno je da su ovim koncertom punog pozitivnog naboja i iskrenih emocija kako publike tako i izvođača, te svojim raskošnim i prebogatim repertoarom, Gibonni i Oliver ponovo dokazali da su na samom vrhu hrvatske estrade, te da je veliki ostatak iste za njih tek regionalna liga koju na umjetnim plućima održavaju isključivo pristrani mediji.

Ovaj koncert je još nedvojbeno dokazao da za splitski glazbeni život ima nade, jer je publika neprestano kroz više od 3 i po sata svojim poznavanjem svake riječi, svake pjesme, te svojim aktivnim učešćem kroz cijeli koncert, sve više prisutnom šundu i cajkama doslovno poručila: non passaran.