Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC 0644

U sklopu svoje oproštajne ture pod nazivom „Last Kiss“ legenda kubanske glazbe Omara Portuondo nastupila je na bečkom jazz festivalu 7. srpnja, u prekrasnom ambijentu bečke opere. Neki će se čuditi izboru ovog elegantnog koncertnog prostora za jazz festival, a pogotovo za strastvenu kubansku glazbu izniklu iz folk tradicije, no prostor zapravo funkcionira odlično – gledalište bečke opere kompaktan je prostor koji nudi više intimističke atmosfere nego što bi se očekivalo od te vrste prostora.

Omara Portuondo slavljena je i obožavana u rodnoj Kubi već desetljećima, no svjetsku je slavu ostvarila 1990-ih kao članica kultne all-star grupe Buena Vista Social Club. U mladosti je, zajedno sa svojom sestrom Haydee, pjevala u ženskom kvartetu Cuarteto d'Aida, s kojim je išla na turneje po SAD-u te čak gostovala uz glazbene legende kao što su Nat King Cole i Edith Piaf. Nakon debitantskog solo albuma Magia Negra 1958 dobila je nadimak La Novia del Filín ( filín je žanr u kojem se objedinjuju kubanski bolero i američki jazz). Nakon revolucije mnogi su kubanski glazbenici napustili zemlju, uključujući njezinu sestru Haydee, no Omara je ostala živjeti i nastupati u Havani, i svijet ju je otkrio tek 90-ih preko BVSC projekta – u kojem je, zanimljivo je spomenuti, bila jedina žena.

DSC 0627

U Beču je pred punim gledalištem i širokim rasponom generacija Omara nastupila s odličnim kvartetom prevođenim sjajnim Robertom Fonsecom na klaviru, uz kojeg su još svirali perkusionist Andres Coayo, bubnjar Ruly Herrera i basist Yandy Martinez. Grammyjem nagrađen Roberto Fonseca istodobno je Omarin glazbeni direktor. Upravo ju je on dopratio na pozornicu, tj. dao joj potporu kod hodanja. Omara teško hoda, ali po svemu drugom djeluje živahno. Kad je jednom sjela i udobno se smjestila, izgledala je kao da će primiti čašu viskija – usprkos sveopćoj elegantnoj, damskoj pojavi ima neku frajersku, šeretsku notu. Crvena lepršava haljina, ''šlapaste'' sandale, kosa omotana u svileni šal u njezinom prepoznatljivom stilu - pored glazbenog talenta, tu je i scenska karizma, autentični look dive.

DSC 0667

Čuli smo neke od najpoznatijih bolera s Omarinog repertoara kao što su Dos Gardenias, Adios felicidad, Veinte anos – neke od kojih je nekad izvodila u duetima sa sada pokojnima Ibrahimom Ferrerom i Compayom Segundom... Glas joj je i dalje izražajan i nijansiran te uvjerljivo evocira čitav raspon emocija – od čežnje i melankolije do ushita – npr. na Guantanamera, na kojoj se baš zanijela, i dugo poticala publiku na pjevanje refrena. Na sredini koncerta Omara se povukla s pozornice na kratki odmor, a za to je vrijeme kvartet izveo odličnu, pomalo funky interpretaciju standarda “Quizás Quizás Quizás,” na kojoj je prednjačio Fonseca sa svojim kreativnim improvizacijama.

DSC 0648

Omara Portuondo ima 88 godina, glazbom se bavi dulje od 70, i ovo ne liči na bilo kakav oproštaj osim možda s međunarodnim pozornicama i turnejama s obzirom na otežano kretanje, no ne bi čudilo da publika u Havani nastavi uživati u njezinim koncertima, jer energije za nastupanje Omara itekako ima. Svom još snažnim i fleksibilnim glasom postiže širok raspon nota i emocija, i dok je većina pjesama sporijeg tempa, mladi i energični bend zaslužan je za živahnije instrumentalne solaže, koji su nastupu dali ujednačenost.

DSC 0679

Bečka opera bila je popunjena, kako se i očekuje od koncerta ovog kalibra, i bila je čast svjedočiti ovoj glazbenoj večer tijekom koje nam je Omara pokazala svu raskoš svog talenta.