Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

20190826 215127

U ponedjeljak, 26. kolovoza 2019. u sklopu 24. Solinskog kulturnog ljeta održan je koncert grupe Kries. Koncert je održan na Gradini. Kombinacija Solin-Gradina- Kries je sama po sebi zvučala obećavajuće. Gradina je zanimljivo povijesno mjesto, iako se sa sigurnošću ne može utvrditi tko ju je i kada izgradio. Neki tvrde da ju je dao izgradio splitski nadbiskup Ugolino de Mala Branca u 14. stoljeću, a drugi tvrde kako su je izgradili Turci u 16. stoljeću. Bez obzira tko je u pravu kroz Gradinu su kroz stoljeća prolazili razni narodi i razne vojske, pretpostavimo da je bilo i pjesme i plesa u onim kratkim mirnodopskih razdobljima. Postoji li idealnija grupa od Kriesa za live nastup na tom znamenitom mjestu? Kries je jedan od rijetkih domaćih sastava koji kvalitetno povezuju tradicijsku glazbu i suvremeni izričaj.

Pohvala produkciji Solinskog kulturnog ljeta na izboru Kriesa koji su spojili tradicijski ambijent, glazbu i prostor na moderan, pomalo eksperimentalan ali uspješan način.

20190826 213724

Lirski…pri smiraju dana, u večeri ispod zvjezdanog neba, u zidinama Gradine, zvukovi mijeha, dipli i lijerica, drevni zvukovi, stari ritmovi, mitovi i napjevi okupali su drevni Solin. Uz pozitivan stav i rokerski bunt (ritam sekcija i gitara) vratili smo se u neke davne, zaboravljene napjeve i pjesme.

Skupilo se u Gradini oko 500 ljudi (slobodna procjena). Prije samog početka glazbene etno veselice svi, uredno sjedoše u klupe kao poslušni učenici. Gašenje svjetala i prvi taktovi sav taj red pretvorili u kreativni nered. Rijetko tko je mogao odoljeti zvuku i ritmu i ostati čvrsto prikovan za klupu. Kries je sve natjerao na ples. Uveo je Mojmir, uz svoje 'dečke', publiku u neku malo drugačiju dimenziju, dimenziju u kojoj je glazba povezana s majkom zemljom, prirodom i zvjezdanim nebom. Redale su se pjesma za pjesmom, zaboravljene pjesme, pjesme čovjeka i žene, pjesme polja, pjesme neba, sunca, kiše… Izvedba, publika, ambijent stvorili su nešto mistično.

20190826 213248

Mojmir, Kries i publika disali su u ritmu zemlje i prirode. Nije čudo da je veliki dio publike znao riječi većine pjesama, da se ples zahuktavao od pjesme do pjesme. Redale su se (ali ne ovim redom): “Zelenom lipom”, “Selo na okuke”, “Zumba”, “Pisan jelen”, “Oj Lado Lado”, “Grličica”, “Kočarina”, “Lepi Juro kres nalaže” „Zumba“, „Dodole“ itd. Povremeno bi na pozornicu u naručje Kriesa dolepršala i strastvena nepoznata plesačica. Pjesmu “Ivo se šeće” Mojmir Novaković je posvetio izbjeglicama i onima koji im pomažu. Zamolio je publiku da budu dobri domaćini jer je to u našoj tradiciji. Podsjetio je Mojmir na projekt „Dobri domaćini“ koji je usmjeren i na izbjeglice koje se žele baviti umjetnošću. Sve u svemu skoro dva sata glazbenog etno užitka. Dakako, neizbježno se nameće pitanje zašto Kries nije domaći i izvozni proizvod glazbene produkcije? Zašto na ovoj istoj Gradini nema više Ethnoambient Salonae? Zašto kvalitetni glazbeni projekti, bendovi (bez obzira na glazbeni pravac) nisu vidljiviji u našem javnom prostoru? Možda je samo razlog jer nisu komercijalni, jer ne pristaju na bezobrazne i bezobzirne ustupke. Zato hvala Kriesu na mističnom-etno-rock estetskom užitku.