Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

c

Postoje bendovi koji su izuzetno važni, jer su određivali neke glazbene epohe te, kao po efektu domina, pokrenuli čitav niz drugih grupa, koje su pod njihovim utjecajem nastale. Tako je i s grupom „The Cure“, osnovanom uistinu davne 1976. godine, pod utjecajem punka te onoga što se kasnije nazivalo post-punkom, gothicom, uz elemente glama i pop-primjesa. Cijenili su ih i stariji izvođači, primjerice David Bowie, s kojim je Robert Smith snimio nezaboravne duete pjesama „Quicksand“ i „The Last Thing You Should Do“ na Bowiejevom „50th Birthday Concert“ (1997.). Kao svoje uzore isticali su ih i ističu grupe kao što su “Interpol“, „The Smashing Pumpkins“, EKV i vjerojatno niz hrvatskih bendova.

„The Cure“ su predvođeni karizmatičnim pjevačem Robertom Smithom, nezamjenjive boje glasa i neponovljivog pjevačkoga stila, a uz brojne promjene postava i članova benda, opstali su do danas. Pri tome su izdali čak 13 studijskih albuma, bili nominirani za mnoge nagrade od kojih su neke i osvojili. Uz njih su stasali i stasat će brojni naraštaji. Spadam u generaciju koja je odrastala početkom osamdesetih, kada se u „Jabuci“ i „GSC Kulušiću“ slušalo „Joy Division“, „Bauhaus“ i „The Cure“ te pratilo uživo svirke svih novovalnih bendova koji su dobrim dijelom bili pod njihovim utjecajem. Stoga sam se neizmjerno veselio vijesti da će upravo oni, jedan od omiljenih bendova mnogih generacija, biti headlineri ovogodišnjeg 14# INmusic festivala. Nastup su uklopili u svoju turneju kojom rade presjek sveukupne karijere, te su tražili dodatno produženje uobičajene festivalske satnice sa sat i petnaest minuta na preko dva sata.

tc

Tisuće natiskanih ljudi oko prostranog i jednostavnog „Main Stagea“ koji je s obje strane imao dva velika video zida te još veći video ekran u pozadini, pritisnuti nesnosnom ljetnom sparinom, ali stabilnih vremenskih prilika, slutile su nezaboravni doživljaj. Koncert je započeo u zakazano vrijeme i publika je veselo dočekala ponešto pomlađenu peteročlanu postavu (bubnjar Jason Cooper) u kojoj je mjesto drugog gitarista našao stari, iskusni, glazbeni lisac Reeves Gabrels, poznat jer je svirao s već spomenutim Davidom Bowiejem i Tin Machine. Ushit publike se uz respekt i znatiželju stišavao dok su „The Cure“ dugim instrumentalnim uvodom stvarali atmosferu te nas uvodili u prvu pjesmu "Plainsong". Nakon kratkog pozdrava, nastavili su na isti način uz poznati hit "Pictures of You", pri kojoj je već do izražaja dolazio vrlo efektni video zid. Sjetni glas Roberta Smitha, neponovljive boje, pokazao se potpuno izvanremenskim. U pjesmi "High" do izražaja je došla odlična ritam sekcija i onaj tipičan, nenametljivi „cureovski“ lagani stil sviranja gitara u koji se Reeves tako dobro uklopio. Uslijedilo je još nekoliko prekrasnih pjesama, među kojima je posebno emotivno odsvirana „Lovesong“, izvedena u atraktivnom snopu crvenkastih reflektora, topla i nježna do suza. Robert je simpatičnim engleskim naglaskom najavio „Last Dance“. Tu smo mogli čuti odlično proigravanje ritam sekcije, a Reevesova gitara bila je sasvim dostatna, tako da je Robert odložio svoju kako bi se posvetio pjevanju.

tc

Bilo je i šaljivih momenata. Primjerice, kada je počela pjesma „Fascinantion Street“, Robert se malo zamislio pa nije na vrijeme počeo pjevati, pri čemu mu je klavijaturist Roger O'Donnel dao znak glavom da krene, tako da smo se svi zajedno nasmijali. A na video zidu bezbroj boja, kao da se u njih pretaču svi čarobni zvukovi s pozornice.

I sve je bilo odlično dok nije nastupilo ONO. Ovoga puta, INmusic nisu upropastili vremenski uvjeti, ali usred pjesme „A Night Like This“, neočekivano je pukao središnji razglas! Čulo se tek neko lagano sviruckanje na Main Stageu, kojemu je publika udarala ritam pljeskanjem dlanova. Hoćemo li svi odustati? Hoće li se „The Cure“ pokupiti s pozornice ili će publika početi napuštati prostor oko pozornice? Hoće li koncert trajati samo trećinu, odnosno 11 pjesama? I tako dok smo gledali oko sebe, pokušavali dokučiti o čemu se radi, „The Cure“ je sviruckao na pozornici i čekao da se tehnički problemi riješe. I nekim čudom, nakon nekih 10-ak minuta, problemi su otklonjeni. Klonuli bend i publika pomalo su se počeli uzdizati. Uslijedio je niz nezaboravnih pjesama, među kojima su ushićenje ostvarile pjesme „Without You“, „Just Like Heaven“ i „A Forest“, koja je u obnovljenom aranžmanu s video koregrafijom uistinu zvučala nevjerojatno.

tc

Ipak, tijekom „Just Like Heaven“, bend je malo kolutao očima, jer izgleda da na pozornici neki monitor ponovno nije radio, ali nisu se dali.

Odsvirali su visoko profesionalno do kraja sveukupno 28 pjesama. „Friday I'm In Love“ rasplesala je sve, a nakon posljednjeg bisa, nenadmašne „Boys Don't Cry“, Robert Smith se blago poklonio stavivši ruku na srce, osjetno dirnut i zahvalan grupi i ovoj vjernoj publici koja je prebrodila sve tehničke poteškoće koje se uistinu nisu mogle predvidjeti. Premda su tehnički problemi razbili dinamiku koncerta, „The Cure“ je pokazao silinu, profesionalnost i pribranost te su prisutnima priuštili uistinu nezaboravne momente.

Setlista:

Plainsong
Pictures Of You
High
Just One Kiss
Lovesong
Last Dance
Burn
Fascination Street
Never Enough
From the Edge of the Deep Green Sea
A Night Like This
Push
In Between Days
Just Like Heaven
Play For Today
A Forest
Primary
Shake Dog Shake
39
Disintegration

Bis:
Lullaby
The Caterpillar
The Walk
Doing the Unstruck
Friday I'm In Love
Close To Me
Why Can't I Be You?
Boys Don't Cry