Pulska ekipa NLV - Nikol, Luka i Vedran, predstavili su se publici sredinom 2013. godine. Od tada su nastupili na svim značajnim domaćim festivalima, a sada je došao red na debitantski album koji nosi njihovo ime. Koji su albumi najviše utjecali na članove benda, pročitajte u nastavku.
Nikol Ćaćić
To je bio prvi album koji me opčinio kad sam bila mala. Pjesma „Honey Honey“ me nevjerojatno fascinirala svojim minimalizmom koji je zapravo uvijek bio apsolutno ispunjen. Cijeli album budi u meni baš prekrasne emocije.
Kao i mnogi albumi, ovaj mi se iznimno urezao u pamćenje i kreirao neki sliku vremena koja mi je obilježila boravak i život u Rijeci. Bilo mi je jako lijepo tamo, tako da mi je ovaj album jedan od podsjetnika na taj grad.
Kako su mi CocoRosie obilježile boravak u Rijeci, tako mi je ovaj album obilježio selidbu u Zagreb. To razdobolje mije bilo poprilično stresno i tužno. Ovaj album je kroz cijeli taj proces bio tu za mene. Jako mi puno znači, pogotovo jer me izrazito jako inspirirao.
Jedno dugo razdoblje sam bila opčinjena njihovom glazbom i cijelom pričom koja ih je pratila. Ovim bendom uvijek povlačim paralelu s idejom iskrene predanosti glazbi. Kada se baviš time ti ljudi često govore da od toga nema kruha. „Katarina II“ je album koji tu i tamo moram poslušati da se prisjetim zašto to sve ima smisla i da me prisjeti da postoji neka druga strana priče koja nije samo 'kruh'.
Ne mogu se jednostavno prestati ježiti dok slušam ovaj album. Jako mi je lijep. Nemam puno više za reći.
Moram istaknuti ovaj album jer je na vrlo intenzivnoj emocionalnoj razini. Uspjela sam proživjeti svaku emociju koju je Lyikke htjela prenijeti. Barem to mislim. Uglavnom, emocionalno me jako dotaklo!
To je album koji me svaki put motivira za sve što zamislim. Najčešće ga slušam kad trebam izhandleati neku životnu sitaciju :)
Luka Šipetić
Kao klinac sam obožavao prčkati po CD-ima roditelja i našao jedan neoznačeni na kojem je bio Piper zajedno sa prvim albumom Velvet Undergrounda i doslovno sam odlijepio. Sve je zvučalo kreativno, izvan svih pravila i normi, čista ekspresija. Taj mali CD me ujedno odvažio da krenem razmišljati kako bi bilo fora napisati nešto svoje.
Pet Sounds je uz Gainsbourgov „Historie de Melody Nelson“ jedan od onih albuma koji mi je svojim aranžmanima i idejama promijenio koncept glazbe i što je najbitnije, svakim slušanjem mi nudi nešto novo.
Ovaj album se vrtio u mojoj kuci otkad znam za sebe, recimo da je ovo soundtrack moga djetinjstva.
Album kojem je svaka nota i rijec apsolutno pogođena. Jednostavan i fluentan, ali istovremeno kompliciran i složen. Vrh!
Od prvog slušanja pa do danas sam preko njega iskopao likove poput Pendereckog, Mingusa, i Aphex Twina. Ne znam bih li ikad slušao glazbu koju danas slušam da nije bilo ovog albuma.
Tu mi je postalo jasno da glazba, pokret i ples, sve dolazi iz istog mjesta.
Osobni podsjetnik da je glazba stanje Duha.
Vedran Grubić
Meni posebno drag i inspirativan prog rock psihodelija album, diskutabilno zaboravljenog benda, koji jednostavno ne zasluzuje pasti u zaborav. Budi mi jugonostalgiju, podsjeca na ''bolja'' vremena u kojim nisam živio te sazima cijeli spektar autentičnih emocija u koherentnu i zapanjujuću cijelinu.
Savršeni spoj mainstreama i muzike za dušu. Uobičajeno slušam ovaj album kad putujem. Cijeli album mi zvuči opušteno, elegantno, jasno i nije dosadan. Izvedba je besprijekorna. Meni je ovo primjer jasne realizacije umjetničke vizije.
Zvukovi indijske karnatske gitare. Prasanna je našao svoj unique glas tj. način sviranja koji je izuzetno zahtjevan, koliko idejno toliko i izvedbeno. Kroz kvalitetne i sadržajne pjesme provlači svoj zen zvuk. Vibre ''unutarnjeg mira'' prožimaju cijeli album. Iako nije pre očito, igra veliku ulogu u razvoju mog stila sviranja. Našao je zanimljiv način da prilagodi istočnjačku glazbu ''ljenom zapadnom uhu'' i vječita mi je inspiracija.
Muzika za odmor od meni najdražeg jazz gitarista. Daje izbor aktivnog i pasivnog slušanja. Kroz ovaj nenametljivi minimalizam izlaze samo ''bitni'' tonovi, kojim definiraju izrazito širok zvukovni prostor. Sasvim je jasno da ovaj dvojac razumije muziku do stupnja da bi im ovo mogao biti improvizirani dijalog. Definitivni uzor. Pat me naučio kroz svoju akustičnu glazbu svirati malo, a reći puno.
Jedan od meni dražih albuma, pršti soulom na sve strane. Taj Mahal je jedan od meni najpozitivnijih i najiskrenih glasova koje sam ikad cuo i nemogu ga stati slusati.
Top album s vrhunskim muzičarima za ljetni chil i letargiju.
O sedmom albumu Vedran još uvijek razmišlja...