Portraits - Wind, Thunder and Love

Review

Svirač tube, eufoniuma i ventiltrombona te skladatelj Joseph Daley, dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada, poznat je po suradnjama sa slavnim glazbenicima suvremena jaza, među ostalima s Muhalom Richardsom Abramsom, Daveom Douglasom, Samom Riversom i Cecilom Taylorom, kao i onima koji su vodili orkestre istog usmjerenja: Carlom Bley, Gilom Evansom, Georgeom Gruntzom i Charliem Hadenom. Upravo je to iskustvom sviranja u orkestrima slobodoumnih svjetonazora snažno utjecalo na njegov skladateljski rad. Osjeća se to i na njegovom novom albumu “Portraits - Wind, Thunder and Love” koji je tipičan primjer suvremenog poimanja glazbe što ruši stilske barijere. Radi se o glazbi treće struje, idiomu koji je prisutan od ranih dana jazza, a razvio se i pod spomenutim nazivom ustalio u 1950-im godinama. Spoj je to jazza sa suvremenom ozbiljnom glazbom dvadesetog stoljeća. U ovom slučaju Daley je skladao glazbu za ritam sekciju (pijanist Lafayette Harris, kontrabsistai Ken Filiano i Ben Brown te udaraljkaš Warren Smith) i gudački orkestar. Kao gosti u nekim su se izvedbama na snimanju pridružili trubač i udaraljkaš Jerry Gonzalez, klavijaturist Onaje Allan Gumbs, udaraljkaši Satoshi Takeshi i Richard Huntley te hornist Gregory Williams. Skladbe su posvećene određenim osobama, od čega “Wispercussion” Warrenu Smithu. U svakom od pet stavaka te suite Smith kao solist svira drugo glazbalo: vibrafon, marimbu, timpane, gongove i bubnjeve. Posebno je zvukovno zanimljiva izvedba skladbe “Shadrack” posvećena Billu Coleu koji kao solist svira južnoindijsko puhako glazbalo nagaswaram.

Davor Hrvoj