A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Cold | 3:38 | ||||
2 | Hallelujah (So Low) | 3:55 | ||||
3 | Violence | 6:06 | ||||
4 | Darkness at the Door | 4:26 | ||||
5 | Nothingness | 5:05 | ||||
6 | Magazine | 3:55 | ||||
7 | No Sound But the Wind | 4:27 | ||||
8 | Counting Spooks | 5:43 | ||||
9 | Belong | 6:02 |
Voljeli ih ili ne, mora se priznati da su Editorsi zaista daleko dogurali, mnogo dalje nego što se to na počecima njihove karijere moglo predvidjeti. Brzo su otresli sa sebe sjene svojih polaznih točaka i idola Joy Division i Echo & The Bunnymen, kao i nadimak „britanski Interpol“ prvenstveno zahvaljujući svom vrlo kameleonskom pristupu post-punku. Vrlo su rano u svoju glazbu uklopili synth-elemente, isprobali stadionski rock zvuk da bi se opet vratili zaleđenim, bogato orkestriranim, epskim baladama. Također, njihove mijene nisu mnogo utjecale na njihovu popularnost, ona je samo rasla – imaju čvrstu fan bazu i stalni su headlineri svih većih europskih festivala. Na njihovom šestom albumu „Violence“ čeka nas još jedan kameleonski obrat.
Ključna riječ ovoga puta je elektronika – zajedno s producentom Leom Abrahamsom i Britancem Benjaminom Johnom Powerom, poznatijim pod nazivom svog solo elektronskog, drone, post-rock projekta Blanck Mass uveli su daleko više elektronskih elemenata u svoju glazbu nego nikad prije. Dobro kaže Tom Smith u najavi ovog albuma: „Kada je elektronički, onda je vrlo elektronički. No kada su gitare u pitanju, tada zahtijeva pristup benda kao cjeline. Tijekom godina, šetali smo između bendovski orijentiranih ploča i više elektronskih ploča. Mislim da je na ovoj ploči postignuta ravnoteža između melodije i brutalnosti kakvu dosad nismo uspjeli postići.“. Njegove riječi možda se najbolje ogledaju u jednom od najavnih singlova „Hallelujah (So Low)“, stvarčinom koja zvuči kao divlji miks Musea i Massive Attacka s jednom nogom na industrial i noise rock teritoriju. Zaista, i na ostatku albuma Editorsi povremeno zvuče kao post-punk band a povremeno kao elektronski kolektiv. No, prvi najavni singl „Magazine“ zvuči mnogo blaže, stilski je dotjeran i s očitim pop tendencijama, vrlo hitoidna, himnična, poletna, prkosna pjesma s iznimno zaraznim refrenom. To su pridjevi koji baš i nisu standardni za glazbu Editorsa – osim izrazitije melodičnosti čini se da, iako baš nisu pronašli svjetlost, ovoga puta šetaju veselijim nijansama sive. Unatoč svojim naslovima, pjesme „Cold“ i „Darkness at the Door“ donose možda najvedriju verziju Editorsa koju možete zamisliti. Iako tematski obje dotiču usamljenost i izolaciju, Editorsi ovoga puta nisu zarobljeni u njima – više se radi o bijegu od dotičnih i traženju te ljudske veze, bilo s ljubavnicima, bilo s prijateljima. Velik dio albuma prožet je sličnim temama i, ako bolje zavirite, sličnom toplinom. Samim pjesmama ne škodi ni činjenica da je Tom Smith izrastao u zaista vrsnog vokalista, koji majstorski barata emocijama, bile one skrivene u dubokom baritonu ili visokom falsettu. Možda je još potrebno izvojiti naslovnu „Violence“ koja nekako spaja sve elemente zajedno – uz minimalistički beat i prigušene gitare penje se do upečatljivog refrena, da bi sve završilo uz dobro ukomponirani elektronski finale, negdje u vodama house partyja. Slični eksperiment ponavljaju u „Counting Spooks“, no s nešto malo manje uspjeha, budući je primjetno da je pjesma zapravo kolaž dvije, koliko god dobro bila umiksana i koliko god se dobro gudači slagali s elektronskom podlogom. Na „No Sound But The Wind“ vraćaju se svojim ranijim radovima, za konačnu verziju klavirske balade prethodno objavljene na soundtracku za „The Twilight Saga: New Moon“ i često izvođene na koncertima kao jedan od favorita fanova.
U cjelini, album mnogo više pogađa metu nego što je promašuje i zapravo je još jedan vrlo uspio eksperiment u karijeri Editorsa, koji su se dobro snašli i u elektronskim vodama. Također, visoke produkcijske vrijednosti i poliranje pjesama nisu se negativno odrazile na njihovu privlačnost – i ovdje, kao i uvijek, ciljaju na svoju prepoznatljivu grandioznost i stiliziranost u zvuku, usput uspijevajući zvučati osvježeno i regenerirano.
Danaja Glavičić
« In Dream | Editors Albumi Kronologija | The Blanck Mass Sessions » |