Review
Priču ovog albuma bilo bi krajnje bedasto okarakterizirati „prokletstvom drugog albuma“, jer iza genija ovog dosad vječno mladog Newyorčanina stoje dva genijalna, 2-3 odlična i tek jedan sasvim pristojan album. Tyranny mi, kao mladcu vječno zaljubljenom u glazbu Juliana Casablancasa predstavlja dokaz da i najbolji katkad promaše i da kriza srednjih godina (iako je termin poprilično navučen, tek mu je 36) nerjetko donosi promašaje. Ali svaliti sve samo na to bilo bi , priznati će te, poprilično neumjesno.
Ne bih mogao stoposto tvrditi, ali imam dojam da je danas poprilično teško praviti glazbu pod imenom Julian Casablancas. Iako je prošlo više od trinaest godina od njegova objavljivanja, krimen „Is This It“ albuma još uvijek stoji na leđima njegovu autoru. Tako da su mu i neki, budimo realni, puno bolji albumi od ovoga gubili bitku samo zbog toga utega. Toga je, vjeroJatno i sam svjestan. Stoga, uspjeh ili neuspjeh ovog albuma ne bih prebacio čisto na leđa nedostatku autorove inspiraciji, nego više kao bitku sa sobom i uspjehom na koji je navikao. Tyranny, usprkos masi loših kritika, većinom od okorjelih The Strokes fanova, nije pucanj u praznu, odnosno barem ga se ja ne usudim nazvati takvim. Iako na više trenutaka i djeluje prekrcan svim mogućim glazbenim pravcima koje je ikad čuo, te je možda teško u jednom trenutku ne posumnjati da si je zamislio da je neko nepogrešivo rock polubožanstvo, ispod svih maski donosi solidan broj neupitno dobrih pjesama. „Where No Eagles Fly“, „Human Sadness“ npr, te „Dare I Care“ pogotovo, koja na trenutke podsjeća na „One Way Trigger“ na amfetaminima su bez iznimke najsjajniji trenutci albuma. Najveće kritike idu na nedostatak konkretne energije koja je do poslijednjeg The Strokes albuma nosila sve pred sobom. Jedan kolega kritičar je sjajno poentirao rekavši da je slušajući skoro robotski Tyranny teško zamisliti kako je pred sad već 13 godina isti čovjek parao glasnica na „Last Nite“ ili „Take It Or Leave It“. Ali opet, tko zna, možda je ovo samo autorov trik pred najavljeno snimanje novog albuma Strokesa. Možda je s ovim albumom ispucao svu potrebu za eksperimentiranjem, zbog kojeg su uzgred budi rečeno, zadnja dva albuma matičnog benda pokupila redom negativne kritike. Vrijeme će zasigurno sve pokazati.
Uglavnom, iz emotivnim razloga ne usudim se biti taj koji može reći da je ovaj album odličan ili ne, ali jedno je poprilično sigurno, Julian Casablancas danas i Julian Casablancas koji je napisao „Is This It“ više nisu ista osoba. Koliko je to dobro ili loše, poslušajte album i prosudite sami.
Josip Kraljević
