Organ Monk Blue

Review

Orguljaš Gregory Lewis je tek jedan od jazz glazbenika koji su u prošloj godini diskografskim izdanjem obilježili stotu godišnjicu rođenja kultnog jazz pijanista i skladatelja Theloniousa Monka. No, od njega je to posve očekivano. Naime Lewis cijeli život istražuje Monkovo stvaralaštvo. Fascinacija velikanom je tolika da je ovo peti CD za redom kojim ukazuje na njegovo djelovanje i značaj u povijesti umjetnostri. Prethodili su “Organ Monk”, “Organ Monk: Uwo in the Black”, “Organ Monk: American Standard” i “Organ Monk: The Breathe Suite”. Za te je albume, mijenjajući suradnike, snimio Monkove skladbe, standarde koji su obilježili pijanistovu karijeru i vlastite skladbe posvećene Monku. Za ovaj odabrao je Monkova djela iz raznih razdoblja karijere među kojima i neka manje poznata, koja je autor rijetko izvodio nakon što bi ih snimio za neki album. Svakako valja ukazati na taj izbor koji uključuje skladbe “Green Chimneys”, “Blue Sphere”, “Raise Four”, “Misterioso”, “Blue Hawk”, “Nutty”, “Blues Five Spot” i “Ba-Lue Bolivar Ba-Lues-Are”. On svira Hammondice B3, a za suradnike na snimanju odabrao je gitarista Marca Ribota i bubnjara Jeremyja Beana Clemonsa. Upravo je ta formacija - orgulje-gitara-bubnjevi - njegova najomiljenija. Iako je poznat iz posvije drukčijeg glazbenog okružja Ribot se odlično snašao. Uostalom nije on tu upao iz neba pa u rebra. Naime, iskustvo sviranja u orguljaškom triju stjecao je surađujući s legendarnim orguljašem Brotherom Jackom McDuffom. Dobro se Ribot snalazi u mainstream pristupu, ali je odigrao i važnu ulogu kad je u izvedbama trebalo poluditi, donijeti dašak ekstravagancije, pa i rokerski prizvuk.

Davor Hrvoj