Innuendo

Review

Innuendo; aluzija, insinuacija. Zadnji album koji su Queen snimili u punoj aktivnoj postavi. Zadnje poglavlje najvažnijeg dijela njihove karijere – dijela u kojem su rasli od progresivnog i hard rocka preko konceptualnih radova do energične pop glazbe i benda koji puni otvorene stadione diljem svijeta.

Album prije Innuenda, The Mircale, pokupio je tonu pohvala i vratio Queen u krug najbitnijih bendova glazbene industrije. Iako su u tom 'drugom uzdizanju', nakon kolosalnog nastupa na Live Aidu 1985. i spotova koji su idealno odgovarali tadašnjem MTV-u, u Americi više nisu mogli dostići status koji su imali krajem osamdesetih. Vremena su se promijenila, Amerikanci su prožvakali i zaboravili na hard rock te ere, a kao čest razlog manjka interesa za Queen navodi se i to da im nije odgovarao image Freddieja Mercuryja u osamdesetima: brkovi, donja majica, uske hlače. Amerikancima to je bio takozvani San Francisco gay image, dakle Frankie Goes to Hollywood i posjećuje Plavu oštrigu šema. Gubitak za taj kontinent, jer su Queen i dalje dominirali po Europi, čak i po socijalističkim državama, Južnoj Americi i većini planete.

Britanski tablodi su također voljeli Queen, i to zbog nepotvrđene vijesti da Freddie Mercury ima sidu. Iako nikad nije formalno izašao iz ormara u javnosti, Mercuryjevi suradnici i prijatelji znali su da je gay, te da živi sa muškarcem kojeg zove svojim mužem. Iako je carski vladao stageom i mogao kontrolirati desetke tisuća ljudi na koncertima, iako je volio raditi višednevne tulume za svoje prijatelje, Freddie je volio privatnost i danas kada kopate njegove intervjue, nećete te ih naći toliko mnogo.

Innuendo je snimljen doslovno u zadnji čas. Članovi benda znali su da Freddie umire i da će im to biti zadnje što snime. Pjesme na Innuendu očito govore o stanju u kojem se Freddie tada nalazio, stoga i These Are The Days of Our Lives, I'm Going Slightly Mad, The Show Must Go On. Čovjek odlazi, gleda iza sebe što je ostavio, i daje jednu poslijednju stadionsku rock himnu da služi kao slavlje života kojeg je živio.

Naslovna stvar, Innuendo, povlači korijene iz najranije, prog-rock faze benda, kada su imali pjesme poput Seven Seas of Rye i pjevali o mitološkim bićima i metafizičkim temama. Inicijalno nastala iz jam sessiona Maya, Taylora i Deacona u Queenovom studiju u Švicarskoj, Freddie je čuo što sviraju i na to napisao tekst. Preispitivanje čovjekove uloge na Zemlji, negacija religije, sumnja u boga (ili bogove) te želja za apsolutnom slobodom duha upakirani su u kompleksnu skladbu koju gitara Briana Maya čini ekspom. Animirani spot koristio je stare snimke Queena i Mercuryjeve vlastite ilustracije.

I'm Going Slightly Mad (Roger Taylor), iako tekstualno duhovita, između redaka drži poruku o osjećaju izluđenosti čovjeka koji polako umire. Za razliku odInnuenda, spot za ovu pjesmu snimljen je sa čitavim bendom, i svatko ispoljava svoju luđu stranu. Mercury, koji je na spotu mršava pojava u fraku, van kamere bio je još mršaviji i slabiji, a na snimanju je bio u tako lošem zdravstvenom stanju da je morao ispod fraka nositi nekoliko slojeva robe. Kao što je May rekao u jednom dokumentarcu, svi su se topili pod reflektorima, a Mercury se smrzavao - bio je toliko bolestan. Ipak, nije odustajao. Peter Straker, prijatelj benda, pomogao je u pisanju teksta i osmislio dosjetke tipa 'knitting with only one needle' i 'I think I'm a banana tree'.

Headlong (May) je još jedan singl sa ovog albuma, blizak njihovom zvuku iz ranih osamdesetih, i pomalo vuče na Hammer to Fall. U videografiji Queena spot za ovu pjesmu često se zaboravi, jer je jednostavan, ali i tu možete vidjet kako ispod šire robe stoji poprilično koštunjav frontman. The Hitman je također traka u ovakvom, malo jačem điru.

Queen su na ovom albumu uspješno spojili humor i melankoniju. Dok Delilahgovori o Freddiejevim mačkama, These Are The Days of Our Lives (inicijalno Taylor) sjetan je oproštaj od svijeta. Na samom kraju albuma, himna: The Show Must Go On (inicijalno May). Čista energija i harmonija, onako kako samo Queen to znaju snimiti. Mercury je ovdje dao one zadnje molekule snage koje je imao, a na snimanje bi dolazio i kad je imao jako loše dane i kad se jedva kretao. Trgnuo bi času vodke i krenuo snimati koliko je mogao, tako je nastao i The Show Must Go On, a i većina ovog albuma

Innuendo je zadnji pravi album Queena. Dali su sve od sebe dok su zasigurno gubili jednog člana obitelji. Nakon toga, sve je post humno, kompilacijski ili revival. Svaki fan ovog benda, i fan dobre glazbe općenito, zna kakvu moć nosi ovaj album.

Vuk Oreb