Review
"Ne glazba koja je napisana, već glazba koja je stvorena", kratko je rekao Bruce Springsteen za album koji je 2006. postao njegova prva (i još uvijek jedina) zbirka sastavljena isključivo od obrada. Ali, kako izjava i sugerira, nije to samo set obrada, već posezanje u boldirane naslove američke glazbene tradicije: "We Shall Overcome" sadrži repertoar tradicionalnih pjesama koje je svojevremeno popularizirao glasoviti američki folk-aktivist Pete Seeger, a koje su u Bossovom tretmanu istovremeno i hommage i vlastita glazbeno-umjetnička izjava.
Nakon glasnog, motivirajućeg pokliča "The Rising", kojim je iz njujorške rujanske tragedije pozivao na ustajanje iz ruševina i pepela i uskrsnuće nacionalnog i ljudskog duha kroz vjeru, nadu i praštanje, te minimalistične, ali slojevite narativnosti "Devils & Dust", kojom je još jednom prizvao duh književnih nadahnuća od Steinbecka do Flannery O'Connor, Springsteen je preko violine E Street Banda, Soozie Tyrell, upoznao cijelu skupinu ne toliko poznatih glazbenika iz New Yorka i New Jerseya, te s njima odlučio snimiti folk-album. Ideja o Seegerovim, odnosno, tradicionalnim pjesmama koje je on otimao zaboravu, rodila se još 1997., kad je snimio "We Shall Overcome", koja će ovdje postati naslovnom pjesmom; daljnje upoznavanje s radom glasovitog folk-kantautora dovelo je do projekta koji neće samo nastaviti otimati zaboravu zimzelene pjesme američke tradicionalne pjesmarice, već će postati i vrijedan, uvjerljiv glas u potrazi za zagubljenim moralnim i društvenim vrijednostima u buševskoj Americi.
I tu je Springsteen odradio odličan posao, a koji opet proizlazi iz iskrenosti njegova bavljenja glazbom i samog gledanja na nju – "We Shall Overcome" je tako daleko od pukog tretmana Seegerova iskaza, pa pjesme skupljene ovdje gotovo uopće ne kopiraju recepture folk pokreta polovice prošloga stoljeća. Domovini koju sve više guta dehumanizacija u obličjima liberalnog kapitalizma, nacional(istič)ne pseudomitlogije i moralno-vrijednosnog relativizma on nije htio ni mogao pružiti obradu kajdanke starih pjesama, već je na njihovim notama izgradio sintezu rock 'n' roll energije i "zdravoseljačke", poštene svirke, a sve to uz duboko poštovanje izvornoga materijala i razumijevanje duha što diše kroz njih. Potpomognut raspoloženim glazbenicima s gitarama, tubama, saksofonima, bendžom, trombonom, violinom, orguljama i srodnim instrumentarijem, Boss je, još jednom vrlo uvjerljivo pravdajući taj svoj nadimak, u opuštenoj atmosferi, a sa svim koncima u svojim rukama, odaslao glasan signal kroz istinsku radost muziciranja. Baš u toj radosti leži temeljni uspjeh, odnosno, uvjerljivost "The Seeger Sessions".
Od "Old Dan Tucker" preko vrhunaca u predivnim "O Mary Don't You Weep" i "We Shall Overcome" do završne "Froggie Went A-Courtin'" orkestar (jer, na ovakvoj zvučnoj slici to se čini daleko pogodnijim terminom nego što bi to bio bend) ne popušta, žar na kojem pjesme iskaču prenosi se iz jedne u drugu kao da je sve snimano u jednom komadu (samo snimanje i jest bilo kratak i live proces), a sam Springsteen zvuči istovremeno posve suvereno i posve utopljen u zvonku cjelinu. I taj duh zajedništva kojim album odiše također je bitan dio mozaika te pogotovo poruke koju prenosi. Da bi pogledao s nadom u budućnost, Springsteen je još jednom zagrabio u prošlost i na tradicijskim korijenima počeo graditi svoj most prema naprijed. Ne uvis, ne unatrag, ne lijevo, ne desno, već baš naprijed, što sve ove pjesme, vukle motive iz vjerskih, socijalnih ili povijesnih izvora, baš i poručuju.
"Ovo je velika čast, on je izuzetna osoba i izuzetan pjevač", rekao je sam Seeger za album i svoga mlađeg kolegu te sumirao ono što o Springsteenu znaju i oni koji ga možda toliko i ne vole. To je istovremeno i najautentičniji osvrt na "We Shall Overcome: The Seeger Sessions", album koji funkcionira i kao kompilacija, odnosno, tulum koji funkcionira i kao glazbena meditacija.
Toni Matošin
/
« Devils & Dust 
