Review
Broken Social Scene, kanadski indie kolektiv s bazom u Torontu, došao je u centar pažnje kritike i publike svojim triom odličnih albuma u 2000.-ima, „You Forgot It In People“, „Broken Social Scene“ i „Forgiveness Rock Record“, kao i razvojem svog vlastitog labela Arts & Crafts. Zatim su nestali na sedam godina i prestrašili nas da se više neće vratiti, no 2017. objavljuju sjajni „Hug of Thunder“ kojim se vraćaju na scenu. Ovoga puta žele sve uvjeriti da su tu da ostanu, pa su brže-bolje (bar za njih) ove godine objavili i EP „Let's Try the After Vol. 1“, koji naravno sugerira i nastavak ili nastavke.
Od samih početaka BSS je nemoguće uhvatiti ni za uši ni za rep, bilo žanrovski, bilo što se tiče sastava, koji broji od dva do dvadesetak članova, ovisno o kojoj ploči govorimo. Bazirani na post-rock i baroque-pop postulatima, stvaraju nevjerojatno kompleksnu i raznoliku glazbu. „Let's Try the After Vol. 1“, naravno, nije iznimka, čak bi mogli reći i da je nekakav mali sažetak onoga što BSS rade najbolje. „Remember Me Young“ je tako jedan njihov gotovo klasičan instrumental, u kojem su post-rock korijeni pomiješani sa surf rock vibrom gitarskog riffa, u jednom toplom i umirujućem okruženju. „Boyfriends“ je centar i srce samog izdanja, s Kevinom Drewom, jednim od osnivača benda, na vokalima i noise-rock pristupom gitari i aranžmanima. Drew ovdje iskoračuje iz tipično hermetičnog liričnog izražaja BSS-a, jasno zauzima vrlo feminističku poziciju za pjesmu objavljenu točno na Valentinovo, u kojoj upozorava na raskorak između obećanja i stvarnosti, iluzije i stvarnosti, očekivanja i stvarnosti u velikom broju romantičnih veza:
And they might need a pet
They might need a mom“,
kaže Drew, a zatim oslobađujuće urla:
„There's no need my dear
Let's get you out of here.
Slijedi „1972“, jedna tipično kakofonična ali istovremeno začuđujuće skladna i zaokružena BSS laganica, praćena trubačima, s Ariel Engle na vokalima, najnovijom dopunom njihovom kreativnom čoporu, koja sve više i više zauzima mjesto Leslie Feist, posvećenoj solo karijeri. Ovdje se BSS vraćaju svojim tipično enigmatičnim tekstovima, širom otvorenim za interpretaciju, s naznakom pokušaja očuvanja naivnosti i nevinosti kakve čovjek može imati samo dok je vrlo mlad, dok ne doživi velika razočaranja i bol, ali zato žudi za tim osjećajem cijeli svoj odrasli život.
Sve u svemu, „Let's Try the After Vol. 1“ savršeno funkcionira kao jedan slatki mali aperitiv u ono što nas od BSS-a očito očekuje u budućnosti, bilo na sljedećem EP-ju, bilo na sljedećem studijskom izdanju benda. Kao i dosad, BSS trijumfiraju u „malim“ himnama, u opojnim, sunčanim, energičnim i dinamičnim aranžmanima, praćenim mnoštvom prekaljenih multinstrumentalista. Njihova začuđujuće dobra kemija je još uvijek prisutna, njihov talent da vas učine blago opsesivno-kompulzivnima pri preslušavanju još uvijek prisutan. Svi sastojci, koliko god izmijenjeni bili, su prisutni i čini se da sve upućuje na još jedan sjajan studijski album. Ne bismo od njih ni očekivali manje.
Danaja Glavičić
/
