Review
Metalcore, stil koji trenutno od svih ostalih podžanrova heavy metala privlači najviše pažnje mladih (barem u SAD-u) je za žestoku glazbu ono što su thrash i glam metal bili u 80-ima, grunge ranih 90-ih te nu-metal nakon toga. Ukratko, gotovo svaki mladi bend pokušava svirati nešto što bi se moglo nazvati metalcoreom. Negativna stvar je što se mnogo sastava zbog toga ne uspijeva probiti budući da njihova glazba jednostavno zvuči „prosječno“. Dečki (i jedna djevojka) iz kanadskog Farewell To Freeway, koji za sebe kažu da zvuče kao „svi vaši omiljeni bendovi“, na svom najnovijem, četvrtom albumu Filthy Habits „praše“ zanimljivu mješavinu spomenutog žanra te hardcore metala, a zvuk im je na tragu ranijih izdanja rodonačelnika metalcorea, Killswitch Engagea, Shadows Falla te pomalo švedskog Soilworka.
Album otvara, po mojem mišljenju, jedna od boljih skladbi, za koju su izdali i glazbeni video, Liquor, I Don't Even Know 'Er, na kojoj bend od početka pokazuje da ima dara za melodiju i vrlo ritmične dionice. Vokal Adam Lambert svoj dio odrađuje kako i priliči vokalu jednog metalcore benda, „urlikanjem“ i uništavanjem svojih glasnica (tzv. growlanjem). Na refrenima ga mijenja brat i gitarist Chris čijem clean načinu pjevanja zamjeram što kao da zvuči poput svih ostalih clean vokala unutar žanra.
Nažalost, nakon slijedećih par pjesama postaje jasno da se ova šalabahterska izmjena vokala praćena žestoko distorziranim gitarama provlači u gotovo svakoj pjesmi pa cijela stvar polako postaje zamorna. Ipak, valja izdvojiti Inside Influence i Top Gun na kojima su pokušali biti inovativniji ubacivši svojevrsne gitarističke solaže. Moj favorit na albumu je Dharama`s a Bitch, vrlo brzog, punkerskog tempa, kao stvorena za soundtrack nekog skateboard videa.
Pohvaliti valja i producentski dio. Relativno nepoznati Eric Arena, koji je s Farewell To Freeway radio na njihovom albumu Definitions, obavio je dobar posao, budući da je zvuk na ovom albumu stvarno besprijekoran.
Sve u svemu, Filthy Habits objektivno gledano nije loš album, i vjerojatno će zadovoljiti najzagriženije metalcore fanove, a i oni najžešći metalci bi se mogli naći u situaciji da lagano klimaju glavom slušajući neke od pjesama na albumu. Međutim, činjenica je da trenutno postoji mnogo mladih bendova, poput Every Time I Die, Atreyu ili Architects, koji se u ovom području metala snalaze puno bolje i koji su puno bolji izbor ukoliko se želite upoznati sa metalcoreom.
Goran Tomac
