Review
Onog trena kada su mi ovaj bend i album došli na recenziju prvo sam pomislila, tko je i što je ovo? Naravno, na žalost nisam mogla ni saznati za njih jer su na sceni tek neke dvije godine, no evo već je prvi album tu. Ovaj mnogočlani bend jedan je to od najsvježijih bendova na riječkoj glazbenoj sceni, a do sada su oduševili publiku nastupima na umaškom Pandemonium festivalu te u riječkom Palachu. Nedavni izlazak njihova debitantskog albuma „Pluton“ nekako je logični nastavak njihova rada. Albumu je prethodio spot za pjesmu »Na putu za Pluton«, singl koji se na albumu nalazi uz još sedam pjesama zanimljive funky pop i dodala bih još ambijentalne sfere. Iako bend broji dosta članova, sedam da budem preciznija: Kristian Kirinčić (bubnjevi vokal), Endi Oblak (konge i vokal), Sebastian Demark (bass), Marko Štalekar (gitara), Ivo Sekso (gitara, vokal), Franko Kirinčić (klavijature) i Goran Glušac (klavijature, truba, vokal). Cijeli album sniman je i miksan u Studiju Palach gdje je miks i master radio Miran Milić, dok je glazbu i tekst pisao Goran Glušac.
Album dakle sadrži osam pjesama koje su prema mom opažanju zaokružene u jednu cjelinu, melodijski se prate i dopunjuju. Zanimljiv funky ritam u nekim trenutcima prelazi u lagano ambijentalne sfere koje djeluju vrlo smirujuće. Tekstovi su simpatični i humoristični u nekim trenutcima, posebno u pjesmi „Statički“ kada kroz statički elektricitet, čarape i laminat objašnjavaju onaj čarobni dodir dvoje ljudi (ovim se putem ispričavam bendu ako sam krivo shvatila, ali meni je to tako simpatično zvučalo da sam odmah povezala s tim). Pjesme su slikovite i kada se bolje zadubite u njih vjerujem da ćete za svaku imati neki film u glavi, a to meni odmah govori da je pjesma vrijedna pažnje.
Singl „Na putu za Pluton“ otvara album, a nakon njega slijede „Zaboravit ću“, „Vila“, „Ja sam mislio“, „Odlazak“, „Statički elektricitet“, „Koban dan za galebov klan“ i „Telefonski razgovor“.
Zanimljivo je da su sve pjesme duže od pet minuta, dok je „Odlazak“ prelazi i osam minuta, što iz začudo ne čini ni najmanje dosadnima.
Sve u svemu kao zaključak mogu reći da su i bend i album definitivno nešto drugačije na našoj sceni. Krenuvši od samog vizuala benda (galeba s ličkom kapom i trenirke plus bijele potkošulje) te miksa raznih žanrova (kroz pjesme i album) uspjeli su stvorili zanimljivu mješavinu svega i svačega. Oprostit ću im te bijele potkošulje jer su me stvarno iznenadili zanimljivim uratkom koji su nam podarili.
Iskreno, poslušajte album, ako ništa drugo djeluje opuštajuće.
Maja Knepr Šegina
