Review
Virtuozni gitarist klasične naobrazbe i osjećaja za jazzističke improvizacije, Hazar je za svoj novi album odabrao skladbe koje su nastale u raznim razdobljima i koje predstavljaju razne podžanrove jazza ili glazbe kompatibilne s jazzom. Kad kažem kompatibilne mislim na onu koju su jazzisti pridodali u svoj repertoar jer je podatna za takav način improvizacije. No to treba shvatiti tek uvjetno, jer radi se samo o predlošcima koje on pretvara u svoj glazbeni jezik, prilagođava svojoj glazbenoj estetici. Primjerice obradio je skladbe koje zbog njihovih autora, inače gitarista, vežemo uz gypsy swing: “Bossa Dorado” Dorada Schmitta, “For Sephora” Stochela Rosenberga, “Made in France” Birelija Lagrenea i “Made for Wesley” Jimmyja Rosenberga. Istom miljeu pripada i traditional “Le Vieux Tzigane”. Tu je i jazz standard “Summertime” Georgea Gershwina koji svrstavamo u veliku američku pjesmaricu. Brazilska inačica jazza sadržana je u skladbi “Black Orpheus” Luiza Bonfe. Najekstremniji izlazak iz zone glazbe bliske najširem krugu sluštalja očituje se u izvedbi skladbe poznate iz bebop sfere, “Donna Lee” Charliea Parkera. Tu je i jedan suvremeniji autor, pijanist Chick Corea i njegova najpoznatija skladba “Spain” snažno nadahnuta španjolskom glazbom. Jedno od najvažnijih obilježja ovog albuma je nešto što bismo mogli svesti pod naziv gitarizam. Primjerice, sve skladbe iz gypsy swing grupe zapravo su gitarističke, jer to je i sam stil. Osim toga, Hazar je svoj glazbeni afinitet iskazao uključivši kao gosta u izvedbu skladbe “Spain” kultnog gitarista Al Di Meolu, koji svira i cajon, kao podsjetnik na njegovu suradnju s Pacom de Luciom. U stvari, to nije jedina asocijacija na velikana flamenko gitare na ovom albumu. Jednu skladbu Hazar izvodi solo, a ostale u suradnji s bas klarinetistom Piotrom Torunskim, pijanistom Mikeom Roelofsom i udaraljkašem Mehmetom Akatayem.
Davor Hrvoj
