A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Introduction For Ana | 1:12 | ||||
2 | Beskonačno ljeto (Endless Summer) | 6:31 | ||||
3 | Hipnosia | 8:10 | ||||
4 | Prevailing Life | 4:54 | ||||
5 | Old Men Intermezzo | 1:24 | ||||
6 | Simplon Ekspres | 6:11 | ||||
7 | Time Lapse | 8:39 | ||||
8 | 15.08 | 8:22 | ||||
9 | Dvanaest godina čekanja | 4:54 |
Ugledni jazz glazbenik - multiinstrumentalist i skladatelj - Miro Kadoić je 3. studenoga u zagrebačkom Caffe Baru Tituš održao promociju novog albuma Endless Summer što ga je objavila diskografska kuća Aquarius Records. U nadahnjujućoj atmosferi prepunog - bolje reći prepunjenog - Tituša, gdje su akteri tijekom svirke prilagođavali položaj svojih glazbala kad bi se netko pokušao progurati, a konobari su morali iskazati svoje akrobatske sposobnosti, predstavio se sjajnim alt saksofonistom (na snimanju CD-a svirao je i sopran) koji zna kako zapaliti publiku. Kadoić u svojim projektima često spaja hrvatske i slovenseke jazziste. Tako je bilo i na ovom, a većina ih je uspjela doputovati na promociju. Od glazbenika koji su sudjelovali u snimanju albuma: pijanista Marka Črnčeca, kontrabasista Nikole Matošića, bubnjara Matthiasa Danecka, trombonista Matjaža Mikuletiča, gitarista Pavla Jovanovića i tenor saksofnista Aljoše Mutića, na promociji su izostali samo Slovenac Črnčec koji je u tom trenutku bio u New Yorku te Njemac Daneck koji nije mogao izbjeći obaveze u svojoj zemlji. Kao jedini pridruženi član svirao je bubnjar Marko Lazarić, Kadoićev kolega iz Jazz orkestra HRT-a.
Tankoćutan umjetnik
Pridružila im se i pjevačica Maja Rivić, ovom prigodom u ulozi tumača Kadoićevih tekstova koji su, u hrvatskoj i engleskoj verziji, otisnuti u knjižici albuma. Naime, on je autor svih skladbi, a za svaku je napisao tekst koji, poput njegove glazbe, razotkriva njegovu osobnost, razgolićuje ga, odaje svestranog, tankoćutnog umjetnika, pjesničku dušu sklonu istočnjačkoj, posebice japanskoj kulturi. Naime, neke od njih su na tragu haiku poezije. Kako riječima bolje predstaviti, primjerice, skladbu Time Lapse: “Imao sam taj trenutak ili osjećaj kada ne znaš da li vrijeme leti ubrzano kao u filmu ili možda sasvim stoji, ili ti fali djelić, sličica. Tada se sakriješ od hladnoće svemira pod poplun i ne možeš pojmiti tko tu koga pokriva i skriva”.
Rijetki su umjetnici koji tako dobro mogu na visokoj kreativnoj razini stvarati u dva različita idioma, ali još je vrednije da ih je Kadoić uspio spojiti, da sjajno korespondiraju tvoreći nerazdvojivo umjetničko djelo. Na području glazbe to je već puno puta dokazao, a ovaj album svojom estetskom ljepotom, autentičnošću, prepoznatljivošću i osebujnošću ne zaostaje za prethodnima. Glazba na njemu logičan je slijed onoga što je do sad radio s raznim formacijama ili sastavom Ten Directions, no važno je da i u ovom slučaju postoji razlog. Naime, važno je dokumentirati svako razdoblje stvaralaštva nekog umjetnika, ali prije sve za to treba postojati razlog, a on leži u potrebi za predstavljanjem novog, još neiskazanog. Kadoić ima razloga napretek, prvenstveno zato što je nadaren i maštovit skladatelj.
Filigranski detalji
Njegova sviračka vještina nikad nije bila upitna. Naime, kao instrumentalist, improvizator dosegnuo je razinu kad ne mora razmišljati o tome kako će odsvirati neku notu nego se u potpunosti može prepustiti iskazu emotivnog nadahnuća u trenutku izvedbe i spontanim komunikacijama sa suradnicima, a uvijek je znao odabrati one prave, koji će najbolje tumačiti njegove zamisli, ali i sami dati doprinos njihovom uobličavanju. Mogao bi on, kao potkovan i naslušan glazbenik, snimiti niz albuma samo sa standardima - svira ih s orkestrom, kao član drugih sastava, na jamm sessionima... - i to bi bilo sjajno, ali to još dugo neće doći na red. Naime, to nije u duhu s njegovim poimanjem razloga; to bi u njegovom slučaju bio tek polovičan istup. Uostalom njegov je autorski potencijal ogroman, njegov je um neprestano otvoren za usisavanje zvukova, zamisli, iskustava... Tako razlog snimanja ovog albuma leži u činjenici da je trebalo barem dio tih zamisli izbaciti i osloboditi djelić uma za prihvat novih. No, važnije od svega je to da se radi o drukčijim skladbama koje donose novu svježinu, stilsku raznolikost. One su intrigantne, sugestivne, potpuno drukčije od svega što možemo čuti od drugih autora na području jazza. Jazza? On ne razmišlja o tome u kojem će se žanru izraziti, ali ipak prvenstveno progovara jezikom jazza, pa i kad interpretira najdomljiviju skladbu na albumu, Simplon Express, u kojoj se poigrava hrvatskim folklorom. Unutarnju ljepotu, filigranske detalje, divne boje, uzbudljive izvedbe osjećamo, sve više prigodom svakog novog preslušavanja, i u ostalim skladbama: “Introduction for Ana, Endless Summer, Hypnosia, Prevailing Life, Intermezzo for Old Men, Time Lapse, 15.08 i Dvanaest godina čekanja.
Davor Hrvoj, preuzeto iz časopisa Cantus, br. 200/201)
« Human Link | Miro Kadoić Albumi Kronologija | High Spirit » |