Review
Iz pjesme u pjesmu, iz riffa u nepredvidljivi riff, album Meridian ostavlja slušatelja da se upita - što li će samo čuti iduće? I ima li Manntra zapravo granicu u svojoj kreativnosti? Izgleda da nema, jer svaka od 11 pjesama nosi jedan novi element u naizgled nespojivoj kombinaciji staroga i novoga, tradicionalnog i alternativnog. Odlično je, zadovoljavajuće i ispunjavajuće čuti jedan mladi glazbeni sastav kako, malo poetično, ali istinito širi svoja krila i leti tko zna gdje. Ukratko, Meridian zorno pokazuje dvije stvari - da je Manntri samo nebo granica, i da gajde mogu biti, i zapravo jesu, nevjerojatno kul rokerski instrument. No, idemo redom.
Kao prvo, gajde su instrument koji obično vrlo zvuči čudno i neprikladno kad se miješa s bilo kojim instrumentom koji ne potječe iz istog originalnog stoljeća, a kamoli uz električnu gitaru - još više uz teški, power akord ili riff koji kao da potječe iz albuma grupe Rammstein. No, na pjesmama kao što su „Kornati“, „Albatros“ i „Daj mi mir“ , one zapravo vode melodiju, obogaćuju cijelu pjesmu i zvuče kao da bi bez njih ona bila apsolutno bezveze (što je vjerojatno i istina). Zatim, imamo pjesme kao "Divojko", koja kao da vraća u bajke Ivane Brlić-Mažuranić i djevojke koje plešu narodno kolo - ili bi barem tako bilo da nema opakog hard rock refrena koji nas vraća u 21. stoljeće – pomislite "Ero s onoga svijeta" grupe Let 3, samo u sada već prepoznatljivom Manntra duhu. I, taman kad pomislite da ste prokužili Mantru i kako njihove pjesme funkcioniraju, dobijete završnu "Pakao ili raj", koja kao da uopće ne pripada na albumu, jer zapravo zvuči skroz normalno i „moderno“, no normalno da pripada, jer je upravo taj mikser glazbe ono što ih definira.
Meridian otvara odličnom i žanrovski umjerenom „Ne laži“ koja se sad već opako vrti po Yutubeu i radijskim postajama nakon koje slijedi još bolja „Meridian“ u suradnji s Michaelom Rheinom iz grupe In Extremo. Ove dvije pjesme najjače su i najbolje na albumu, koji postavlja jak tempo koji se nastavlja kroz standardnu hard rock „Lanterne“ i opušta tek u četvrtoj pjesmi, folk baladi „Otac“. „Ti si jarbol moje barke, otkucaj na srcu tvom“, pjeva Marko Matijević Sekul, uz lagane power akorde i gajdu, prije nego što počnemo ponovno udarati glavom na zvukove pjesme „Kornati“, jedne od onih u kojima je nevjerojatno zamisliti kako je Manntra samo uspjela izvesti da gajde zvuče kao da su stvorene za industrial metal. „Snaga“ je još jedna solidna rock balada, a „Albatros“ je još jedna energična pjesma koja poručuje slušatelju da nisu još gotovi s asevima iz rukava, iako je preko albuma već prošlo. „Divojko“, osobni favorit, povratak je na same korijene hrvatske folk glazbe osvježene za današnje vrijeme, odličan primjer uspješnog miješanja tradicionalnog i modernog. Uzvik „Oj, divojko“, koji nadodaje basistica Maja Kolarić na kraju svakog stiha mali je detalj, ali uzdiže kvalitetu pjesme na još jednu razinu. Konačno, „Daj mi mir“ još je jedan pucanj energije prije nego se lagano spuste zastori sa smirujućom „Pakao ili raj“.
Frontmen Manntre Marko za SoundGuardian je već jednom objasnio da je Meridian prvi album koji je snimljen u studiju koji nije bio dio nečijeg stana, što se definitivno čuje, s obzirom na to da je zvuk puno čišći i evidentno je da je mnogo vremena utrošeno u to da sve zvuči ozbiljno i jako profesionalno. Također je objasnio da je na albumu mnogo manje elektronike u odnosu na ranije, što nije korak ni prema naprijed niti prema nazad, već jednostavno prema drugačijem i, iskreno, jednako dobrome. Na albumu, osim vokalista iz In Extrema, gostuju i Stjepan Večković iz KUD-a LADO kao i vokalisti drugih KUD zborova, čime se grupa jako ponosi, pričajući kako su im tek pred koju godinu dečki iz grupe In Extremo bili idoli, a danas s njima sviraju po Europi.
Konačno, u najnovijem albumu grupe Manntra očigledan je drastičan napredak iz odličnog u još bolje i najbolji uradak karijere, koja je gotovo sigurno tek na samom početku jedne velike i svijetle budućnosti.
Hana Ivković
« Venera 
