A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | 100 Floors Of Perception | 3:10 | ||||
2 | Mrs Maylie | 3:14 | ||||
3 | Saturday | 3:25 | ||||
4 | Just A Little Bit Of Love | 2:58 | ||||
5 | Old Pair Of Jeans | 3:16 | ||||
6 | Sing Children Sing | 3:42 | ||||
7 | Harry Kidnap | 3:58 | ||||
8 | Magic Carpet Days | 3:14 | ||||
9 | The Word | 3:09 | ||||
10 | Village Life | 3:27 | ||||
11 | Postal | 2:07 | ||||
12 | What's Mine Is Yours | 3:02 | ||||
13 | Fell In Love On The Street Again | 3:01 | ||||
14 | Rockfield | 3:21 |
Znate, da nije bilo Ocean Colour Scenea ne bi bilo Rvacke! A ni britpopa kakvog danas znamo. Kultni bend Engleske nije rođen u Manchesteru, ali mater im je od tamo. Milozvučnost gitara spojili su sa čeličanama u rodnom Birminghamu i postali jedan od najutjecajnijih bendova Velike Britanije. Bez obzira što ih vi ignorirate i više volite Blur…
Inače, za vašu informaciju i kao nebitan podatak za eventualne nastupe na kvizovima, Ocean Colour Scene su taj bend koji su skinuli Oasisov Be Here Now sa prvog mjesta. Apsolutni respekt? Naravski.
Bend koji se kalio godinama i koji je dijelio binu sa najvećim bendovima britpopa nikada nije zastranio, raspao se na paramparčad, a ni droga ih ni zela. Stabilni i fokusirani, Oceanovih Pet regularno izdaju albume i uživaju kultni status kod UK-kritičara i publike. Njihov posljednji album Saturday kritika je dočekala sa šljivovicom, fritulama i jako ga je izljubila. E, sad: ili ih vole zbog stare slave (efekt Radiohead) ili se zaista radi o odličnom albumu. A znate što ću vam ja reć'? Ništa.
Saturday nije revolucionaran album zbog kojeg ćete past na to vaše pretilo dupe. Baš kako nam i ime govori: ovo je za izležavanje Subotom, za slušat u autu kad idete na špicu ili kod babe u Bibinje. Lagano, prozračno, primamljivo, lijeno. Punokrvni pop. Svaki radijski urednik bi ovaj album oženio. Saturday priziva devedesete, pubove, opijanja, navijanje za Aston Villu. Producentski drži tu nekakvu ravnotežu sa prijašnjim albumima OCS-a.
Šećerni rock na razvalinama britpop histerije devedestih. Melankolično? Možda malo.
Uvodna 100 Floors of Perception je upravo putokaz cijelog albuma: OCS sreću Paula Wellera pa malo opalili koji rif i napravili dobru pop pjesmu. Strašno mi se sviđa zujajuće-šizofrena gitara i mikrofonija u Mrs. Maylie. I onda onaj smirujući dio koji, neka me Sharon Stone ubije šiljkom za led ako nije tako, nevjerojatno baca na Beatlese. Ipak su Beatlesi svevremenska inspiracija svim bendovima s obje strane Drine. Malo me razočarala Just a Little Bit of Love jer je garygliterovsko ljigava balada. Koja će se vrlo izgledno pojavit u nekoj epizodi Grey's Anathomy gdje svi glumci plaču. Weller & Paul McCartney recptura prisutna je u podosta pjesmuljaka i to malo nervira. Pa izbjegavam slušat Old Pair of Jeans. Jer, pogađate, nervira. Kao i gospel rock Bono Vox ljigava Sing Children Sing.
Nakon eksplozivnog uvoda, album uplovljava u pop pjesmuljke sa stadionskim refrenima, što ne znači da je to loše, ali Harry Kidnap mi je baš predivna balada na koju je Springsteen dosta ljubomoran. To mi je rekao jučer kad smo se čuli preko skajpa. Jako zarazni refren, vraća nas u 60-te i dane divnih pop pjesama. Isto vrijedi i za Word. Dvije fine pop pjesmice za žvaljenje zatvorenih očiju. Postal nekako najviše ima odmak od svih pjesama sa albuma, najviše je produkcijski zagazila u današnje novovalne bendove i ne znam koliko se uklapa u okvir albuma, ali ne uzimajmo im to za ozbiljno aš je pjesma baš fanj dobra, ćo.
Album zatvara odlična Rockfield. Snaga OCS-a sublimirana u jednoj pjesmi: gitare, nabujala ritam sekcija, predivni promukli Simon Fowler žvače mikrofon i onaj odlično umetnuti gudački dio. Majstorski.
Žalite li za devedesetima, kupite ovaj album. Isto tako, ja ću vam se rugat da ste jugonostalgičari i da ste slušali Mineu. Želite li svjež, dobar i nepretenciozan poprock, također nabavite ovaj album. U slast!
Marin Miš