A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Ne mogu da kapiram | 3:58 | ||||
2 | Sitna lova | 3:02 | ||||
3 | Ljubav ne zaboravlja | 3:53 | ||||
4 | Svakoga dana | 3:22 | ||||
5 | Vrtim se | 5:16 | ||||
6 | Sirotinjsko carstvo | 3:59 | ||||
7 | Krš i lom | 7:41 | ||||
8 | Šta radiš? | 2:38 | ||||
9 | I to malo | 3:18 | ||||
10 | Da li put znaš | 3:01 | ||||
11 | Paranoje | 7:01 |
Okarakterizirati ih kao instituciju srbijanske rock-scene činilo bi se gotovo kao banaliziranje – Partibrejkers svojim radnim vijekom, kvalitetom i stavom uistinu jesu "igra na sigurno", odnosno, provjereno ime koje zavrjeđuje sve lijepljene mu laskave titule, ali zahvaljujući sirovoj iskrenosti i nepotkupljivosti svoga izričaja sa same rokerske oštrice sve su samo ne institucija. Taj vrlo živi, vitalni – mada portfolijom vremešni – glazbeni organizam s frontmenom i tekstopiscem Zoranom Kostićem Canetom na osi svoga stalnog vrtloženja nakon čak osam godina koliko je prošlo od zadnjega studijskog albuma, "Sloboda ili ništa", vraća se s novom, već neko vrijeme najavljivanom zbirkom pjesama koja neće donijeti nešto posebno novo, ali će mnoge iznenaditi vitalnošću svojih gitarskih i verbalnih rafala upornih u toj svojoj neposrednosti i prepoznatljivosti.
"Tražim čoveka među ljudima, tražim mudrog među ludima, tražim nebo na zemlji, tražim čoveka u sebi", ispovijeda Cane u "Svakoga dana" i bilježi svoju, ali, naravno, ne samo svoju dramu, koja se u fragmentima sastavlja i rastavlja na "Sirotinjskom carstvu" kao u kakvom programskom materijalu. U neku ruku ni to nije novost, jer su se Partibrejkersi uvijek izravno i bez patetike angažirali na socijalnom planu, ali koordinate ovih traženja i pronalaženja uvelike nadilaze uobičajene, u nihilizmu i u vrisku vriska radi zatočene rokerske pokliče: Canetova vizura je jasno kršćanska, a hipersugestivna, moćna gitarska salva pouzdan je i više nego uvjerljiv kanal za sve što kroz tu vizuru prolazi. Jer, "Šta uradiš dole, gore se broji, rezervni život ne postoji" ("Da li put znaš?") stoji ispred svakog stava i istupa, kao potraga za moralom i ljudskošću u kaljuži koju je izrovao sve otuđeniji svijet postideološkog kapitalizma poslije kapitalizma.
Od prvih Antonovih rezajućih rifova u "Ne mogu da kapiram", opet u tom njegovom s lakoćom postignutom balansu između gole jednostavnosti i prepoznatljive maestralnosti, "Sirotinjskim carstvom" provlači se postojana glazbena priča iz stare škole rock 'n' rolla, s Canetovim glasom koji bez rukavica i teškokalibarskih sintagmi proziva poluge krize za koju zna da je prije svega duhovna a tek onda materijalna i doziva elementarnu ljudskost koja je mnogo više od ovog opipljivog, empirijski dohvatljivog svagdana. "Da osećam jedino umem", kaže zato na samom početku albuma i to dozivanje osjećaja provlači se kroz cijeli album, tražeći naznake obnove mističnog odnosa čovjeka i Boga. "On pripada svima, svima na Zemlji! Da li put znaš? Aleluja!", zato više nego upečatljivo odzvanja možda najboljom pjesmom na albumu, već spomenutom "Da li put znaš?".
Negdje u porama postulata tog garda i stava Partibrejkersa, na užarenim žicama njihove bluesom inficirane glazbe i u simbiozi rokerske jednostavnosti i svjetonazora prožetog glađu za pravdom, moralom, vjerom, nadom i ljubavlju zrcali se stvaralačka snaga benda upornog u svojoj poetici i stavu. "Svakome je u srcu zaboden trn", u samom srcu albuma, u pjesmi "Krš i lom", izbija tako kao traganje za uzrocima, traganje u gustom sivilu vladavine posljedica. "Sirotinjsko carstvo" u svom tom ispreplitanju i u pravolinijskoj upornosti svojih potpisnika ispisuje snažan dokument benda koji ne pada na kompromise, ali i dokument jednog specifičnog vremena i prostora kojeg nastoji dočarati.
Toni Matošin
« Krš i lom | Partibrejkers Albumi Kronologija |