Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2010
Format Albumi
Vrsta Rock
Dodano Nedjelja, 20 Veljača 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2010
Država Kanada
Etiketa Reprise
Edition details Produkcija: Daniel Lanois; Datum izdanja: 28. 9. 2010.
Tags

Review

Neil Young je doista jedna od samo nekoliko autorskih veličina za koje nije floskula izreći tvrdnju: Rock n roll ne bi bio to što je da nije Neila Younga, nekome će izgledati kao da pretjerujem, stoga ću stati na ovome, jer mogu ja i više.

Album otvara bučna i himnična Walk with me, bogati zvučni zid koji odmah na početku pokazuje zašto naziv Le Noise (zanimljiva igra riječima s obzirom da se producent zove Daniel Lanois) odlična kristalno čista produkcija sa pregršt različitih efekata koji se u valovima ponavljaju i vraćaju ostavljajući dojam kao da se nalazite u samom izvorištu mnoštva kaotičnih zvukova, koji zajedno čine smislenu cjelinu na čijem valu jaše On.

Neponovljivi pozitivno lud, Neil Young, na vrhu tog vala buke očekujete čudovište a zapravo vam dolazi prosijedi stariji čovjek sa onim frenetičnim psiho pogledom a la My my hey hey na Farm Aidu 85' i gitarom u ruci, glas koji vas zove da "hodate sa njim", zove vas na još jedno putovanje nepreglednim prerijama u potrazi za duhovima indijanskih praotaca, stopama prvih doseljenika, kostima posljednjih bizona...

Nakon gotovo "mesijanskog" uvoda slijedi ono što si netko kalibra Younga može priuštiti da zadovolji neki svoj "ćeif" i stavi to na album, Sign of love je kakofonična, fuzzy gitarska podloga koju prati gotovo nestvarni Neilov vokal koji na trenutke nestaje pa se na trenutke vraća na površinu, u svakom slučaju eksperiment koji bi, da se radi o bilo kojem drugom autoru, imao epitet "hrabri eksperiment", a ovako se radi samo o poigravanju producenta i autora, koji si to mogu dopustiti bez straha od eventualne propasti.

Someone's gonna rescue you, treći broj na albumu, rif koji nas vodi na putovanje skrivenim lo-fi kutevima Neilove genijalnosti koja je zasadila sjeme grungea i priskrbila mu naziv uncle Neil kojim Pearl Jam odaje počast svom najvećem uzoru i nepresušnom vrelu inspiracije.

Neil Young

Love and War je klasična, rekao bih "youngovska" akustična ispovijest, ogoljenje i predočavanje onih najdubljih ljudskih promišljanja i dvojbi, zdravorazumskih antiratnih pobuda koji se miješaju sa strašću koju ljubav donosi, očigledno autor i sam sebe propitkuje o čemu i zbog čega zapravo pjeva, potpisniku ovih redova osobni favorit albuma u svakom pogledu, pogotovo zbog duha i na trenutke zvuka "španjolske gitare" koja pojačava onu dimenziju strasti suprostavljenu antiratnom naboju kojom pjesma odiše.

Angry world i Hitchiker, prva nam donosi Youngovo "sudbinsko" predviđanje da će unatoč onima koji žive za materijalno, a i onima koji su tu samo duhom, sve ionako proći kako je planirano, svijet je doista ljut no na koncu i ribar i biznismen dođu na isto. Druga je osobno biografsko svjedočanstvo Younga o dugačkom putu kroz život nekom vrstom autostopa, putom koji je sa sobom nosio narkomanska iskustva, licemjerje, ludilo, šljam, no na kraju je ipak s(p)retno završio u sigurnoj luci svoje obitelji, ženi i djeci kojima se u posljednjem stihu zahvaljuje na životu.

Peaceful vally boulevard je druga u potpunosti akustična numera na albumu, oda vječitoj Youngovoj fascinaciji pokoravanju "novog svijeta" od strane europskih doseljenika, čiji postupci i agresivni napredak dovode u pitanje opstojnost svega što ne smatraju korisnim, postavlja se pitanje naše svrhe i svrhe djece koju stvaramo, pomalo apokaliptični pogled na svijet oko sebe, klasična Youngova priča sa kulisom od "tri akorda" u kojoj se krije sva ona razlika koja razdvaja genija od običnog čovjeka, Neilova genijalnost je upravo u toj nevjerovatnoj lakoći naracije koja naizgled jednostavne stvari čini za mnoge potpuno nedostižnima.

Album završava u blues-rock tonu sa pjesmom Rumblin', čija bluesy/mračnija atmosfera pridinosi osjećaju nemira i nespokoja koji se duboko u Zemljinoj utrobi čuje. Neil Young piše posvetu majci Zemlji na način kako to najbolje zna, prepoznajući znakove vjetra i zvukove nemara koju Zemlja samo onima koji žele to čuti kazuje.

Sa ovom pomalo crnom slutnjom album završava, odnosno završava još jedno putovanje pjesmaricom velikog Neila Younga koji je u stanju i u "jeseni" svoga života biti veći glasnik zdravog razuma od gomile mladih "ušminkanih antiglobalista" koji uštrojeni u vlastitoj samodostatnosti često postaju samo još jedni u nizu zadovoljnika.

Vrstan album vrsnog autora u čijim rifovima i akordima još ima baruta, mladenačkog zanosa, istine i iskrenosti.


Mihael Pinter

Hits 1169
Fork in the Road « Fork in the Road Neil Young Albumi Kronologija Live At The Cellar Door » Live At The Cellar Door

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42