Progresiva je žanr koji odbija nestati otkako se pojavio prije 50 godina i naizmjence bio popularan i zapostavljen. U čast izdržljivosti ovog žanra pozabavit ćemo se ključnim albumima koji su ga oblikovali i definirali zvuk kakav danas poznajemo.
Pa krenimo od samog početka:
The Mothers of Invention – Freak Out! (1966.)
Frank Zappa ovim albumom je svijetu predstavio svoj izrazito neobičan zvuk i pokrenuo svoju karijeru, ali i pokazao u kom bi smjeru mogla krenuti psihodelična glazba.
The Beach Boys – Pet Sounds (1966.)
Prije ovog albuma Beach Boys su bili najpoznatiji po svojim surferskim skladbama iz šezdesetih. Nakon albuma Rubber Soul - The Beatlesa, glavni tekstopisac Brian Wilson stvorio je nešto drugačiji sonični zvuk psihodeličnog rocka.
The Beatles – Sgt Pepper's Lonely Hearts Club Band (1967.)
Ono što je album Pet Sounds pokazao mogućim u studiju The Beatles su odveli korak dalje remekdjelom psihodelije koje će otvoriti put kreativnosti mnogih bendova nakon toga. Također su ovim albumom pokrenuli ideju konceptualnog albuma što će postati vrlo popularna pojava među progresivnim rock bendovima.
Procol Harum – Procol Harum (1967.)
Ovo je album koji je spojio blues rock, klasične ideje i psihodelične zvukove što će uvelike postati svojevrsni temelj za mnoga progresivna izdanja koja su uslijedila. Album je izdan u dvije verzije, jedna za američko i jedna za britansko tržište. Američko izdanje sadržavalo je dva najveća hita – A Whiter Shade of Pale i Hamburg te je tako dospio među top 50, dok je britanska verzija zbog tog nedostatka posrnula.
Pink Floyd – The Piper At The Gates Of Dawn (1967.)
Mješavina psihodelije i svemirskog rocka naglašena nevjerojatnim talentom za pisanje pjesama Syda Barretta ono je što je stvorilo ovaj značajni album. Album je živopisni mix zvuka tog vremena i onoga što će donijeti budućnost, od duhovite stvari Bike sve do proto-progresivnog epa poput Astronomy Domine ili Interstellar Overdrive.
Moody Blues – Days Of Future Passed (1967.)
Ovaj originalno R&B bend postigao je manji uspjeh pa su ih u izdavačkoj kući tražili da snime rock verziju Dvorakove New World Symphony. Bend je imao drugačije ideje i snimio materijal na kojem su tada već započeli raditi. Tako su „izumili“ simfonijsku progresivu i stvorili Nights in White Satin u procesu.
The Nice – The Thoughts Of Emerlist Davjack (1967.)
Debitantsko izdanje čudnovatog benda The Nice patilo je zbog početnog nepoznavanja studijske tehnologije. Naslovna stvar odavala je pomalo psihodeličan dojam, a razmetljive klavijature Keitha Emersona označile su njegov budući stil progresivnog rocka za idućih nekoliko desetljeća.
King Crimson – In The Court Of The Crimson King (1969.)
Steven Wilson, ikona moderne progresive, rekao je kako je uz ovaj album odrastao i njegov utjecaj i dalje čini veliki dio njegovog glazbenog DNK. Upravo je on imao zadatak remixirati debitantsko izdanje benda koje je jedno od ultimativnih izdanja progresivnog rocka svih vremena. Svevremenske su pjesme upravo naslovna i 21st Centruy Schizoid Man.
Fairport Convention – Liege & Lief (1969.)
Trenutak u kom su se susreli folk i progresivni rock. Bend je poznat kao engleski folk, s tradicionalnim rock pozadinama. Basist Dave Pegg rekao je kako se u bendu susreću tradicionalna glazba i elektronika, a također je surađivao s bendom Jethro Tull.
The Soft Machine – Volume Two (1969.)
Drugi je ovo album benda koji je počeo otkrivati da im više leži jazz koji će obilježiti njihovu daljnju karijeru. Album je inspiriran radom Franka Zappe i formirao se oko dvije dulje centralne skladbe. Kasnije je bend surađivao na solo albumu bivšeg frontmena Pink Floyda The Madcap Laughs.
Uz ovih deset albuma koji su praktički stvorili žanr progresivnog rocka, donosimo popis još 40 značajnih izdanja:
Curved Air – Air Conditioning (1970.)
Van Der Graaf Generator – The Least We Can Do is Wave To Each Other (1970.)
Magma – Magma (1970.)
Barclay James Harvest – Once Again (1971.)
Jethro Tull – Aqualung (1971.)
Caravan – In The Land Of Grey And Pink (1971.)
Emerson Lake & Palmer – Tarkus (1971.)
Focus – Moving Waves (1971.)
Yes – Fragile (1971.)
Genesis – Foxtrot (1972.)
Gentle Giant – Octopus (1972.)
Pink Floyd - Dark Side Of The Moon (1973.)
Mike Oldfield – Tubular Bells (1973.)
Mahavishnu Orchestra – Birds Of Fire (1973.)
Gong – Angels Egg (1973.)
Rick Wakeman – Journey To The Centre Of The Earth (1974.)
Supertramp – Crime Of The Century (1974.)
Electric Light Orchestra – Eldorado (1974.)
Kraftwerk – Autobahn (1974.)
Hawkwind – Warrior On The Edge Of Time (1975.)
Renaissance – Scheherazade (1975.)
Camel – Moonmadness (1976.)
The Alan Parsons Project – Tales Of Mystery And Imagination (1976.)
Rush – 2112 (1976.)
Kansas – Leftoverture (1976.)
Peter Gabriel – Peter Gabriel (1978.)
Kate Bush – The Kick Inside (1978.)
Asia – Asia (1982.)
Marillion – Misplaced Childhood (1985.)
Queensrÿche – Operation: Mindcrime (1988.)
It Bites – Once Around The World (1988.)
Dream Theater – Images And Words (1992.)
Radiohead – OK Computer (1997.)
Tool – Lateralus (2001.)
Opeth – Blackwater Park (2001.)
Porcupine Tree – Deadwing (2005.)
Muse – Black Holes And Revelations (2006.)
Mastodon – Crack The Skye (2009.)
Steven Wilson – The Raven That Refused To Sing (And Other Stories) (2013.)
TesseracT – Polaris (2015.)