Povodom osvajanja zlatne ploče za album „Rocker... to sam ja“ županjska Opća Opasnost se vratila u dobri stari Boogaloo, prošle subote 4.2. Iako su na Šalati nastupili prošlog rujna pred nekoliko tisuća ljudi, iako je veljača sama po sebi prevrtljivi mjesec najčešće ružnoga i depresivnog vremena, kada se samo rijetkima da pomaknuti iz udobnosti tople sobe, Boogaloo nije zjapio prazan niti ih se publika zasitila.
Dapače, puno se ljudi i ovaj put došlo zagrijati i zabaviti uz rock'n'roll.
Prvu dozu zagrijavanja uz rock'n'roll dao nam je Pišta sa svojim Hard Timeom, izišavši na pozornicu negdje iza devetke otvorivši večer s naslovnom stvari zadnjeg albuma naziva „Rock'n'Roll“. Dok je čest prizor kod nas na koncertima da klub bude skoro prazan za vrijeme predgrupe, ovdje to nije bio slučaj te je velika većina rockerica i rockera već bila pred binom i uživala uz Pištine nove („Šta je koga briga“, „Tvoja tajna“, „U ovoj sobi“) i stare i dobro poznate pjesme („Hoću sad i hoću sve“, „Nema povratka“, „Ja nisam normalan“, „Everybody Wants to be Alone“). Za kraj, kao i obično – Kiss my Ass and go to Hell“, ali u malo neobičnijem, s početka bluzerskom aranžmanu koji je na kraju eruptirao u „Motörhead“.
Opća Opasnost je krenula lagano, s tužnom i sjetnom „Za svaku tvoju suzu“, no, uz „Gubim tlo pod nogama“ sve su sarkazam krize srednjih godina i brži ritmovi privukli da skakanjem izgube malo tla pod nogama i stvore veselu, opuštenu, prijateljsku atmosferu. Redali su se hitovi „Opća Opasnost“, „Tragovi“, „Klaun“, „Uzalud sunce sja“, „Mjesečar“, „Nenapisana stranica“, „Rocker... to sam ja“, a kao i obično, čuli smo i note nekih stranih izvođača:
Final Countdown - Europe
Jump - Van Halen
Smoke on the Water – Deep Purple
You give Love a bad Name – Bon Jovi
Enter Sandman - Metallica
Highway to Hell - AC/DC
te tema The Twilight Zonea (naravno, ako sam sve dobro pohvatala). Na sam dan koncerta, predstavili smo sedam albuma koji su utjecali na Peru Galića, a na samom koncertu ovo sam si protumačila kao sedmicu samog benda. Ako ne baš najutjecajnih, ali barem najdražih – kako njima, tako i nekima od nas.
Kako sam uvijek na njihovim koncertima negdje iza, gdje je manja gužva, nisam imala prilike vidjeti što se to događa ispred bine. Ovaj put mi se pružila prilika da vidim koncert iz jedne druge perspektive, „s visoka“, s galerije kluba.
A kada se gleda nastup Opće Opasnosti, onako - s visoka, stekne se dojam da su redovima najbliže bini Perini najbolji prijatelji. Dodaju se crveni klaunovski nosevi, šalovi, dodaje se pivo, Pero se rukuje sa svima, pozdravlja sve, kao da ih sve i predobro poznaje pa i zna otkuda je tko došao i koju pjesmu najviše voli.
Pjevalo se i veselilo i uz „Kao grom“, „Tvoje ime čuvam“, „Pobjego sam“, Doktore“, „Tri rijeke“, „Treba mi nešto jače od sna“, „Preživio sam“ te na bis „Jednom kad noć“ i opet „Uzalud sunce sja“.
Bilo mi je veliko zadovoljstvo nakon dugo vremena vratiti se u Boogaloo, vidjeti na stageu svoje omiljene bendove, pun klub te doživjeti odličnu atmosferu prepunu dobre pjesme, veselih, prijateljski raspoloženih ljudi i pozitivne energije.