Music Gone Public

Review

Umjetnik je zbog svojih osnovnih nagona uvijek pustolov; suđeno mu je da uvijek nanovo traži nove doživljaje, nove životne nagone i nove spoznaje. Sve ovo apsolutno može se primijeniti na jednog od ponajboljih živućih gitarista, Australca rodom, građanina svijeta po boravištu, imenom Tommy Emanuel.

Dotičnog gospodina imao sam priliku dva puta slušati u živim nastupima, prvi put u Splitu, drugi put u kuli Kamerlengo u Trogiru. Oba puta glazbeni je i zabavljački aspekt mog života bio ispunjen do samog vrha, jer bez obzira na glazbenu preferenciju, ne vidjeti i čuti Tommya u živo zaista predstavlja neoprostivi hendikep.

Tommy Emanuel nije samo jedan od najboljih svjetskih samoukih gitarista, nije samo neortodoksni kompozitor, on je prije svega vrhunski zabavljač i animator širokog srca, uvijek spreman pokazati nepatvorenu empatiju za male ljude svih boja i rasa, kao i za njihove sudbine. Obožava nastupati u manjim, intimnijim prostorima koje u potpunosti ispuni svojom zaraznom energijom, vrhunskom svirkom - njegova gitara zaista ima moć govora. Jedan čovjek, jedan instrument koji nam autentično isporučuje samu esenciju ljudske duše na čijem dnu postoji skriveno blago koje samo ljubav može iznijeti na vidjelo. Genij poput Tommya kroz svoju glazbu utire put za sve životne priče, vesele i tužne, bolne i ljubavne, zlatne i crne - da bi tim putem nesmetano koračali brojni ljubitelji, a talenti pronalazili neiscrpnu inspiraciju.

Sveznajući Google nam tako otkriva neke tajne njegovog sviranja: palcem i prstom desne ruke svira bas linije, akorde, melodije i harmonije poput svog uzora Chet Atkinsa. Njegov stil sviranja poznat je kao hybrid picking, a podrazumijeva upotrebu thumbpicka, flatpicka, odnosno njihovu kombinaciju. Na taj način, uz svoju virtuoznost, brzinu uz skladne improvizacije postiže tako dinamičan opseg zvuka na svojoj akustičnoj gitari. Jedna od njegovih specijalnosti je udaranje rukama po cijelom tijelu gitare, kao i sviranje sa snare metlicom čiju najčešću primjenu nalazimo u jazzu. Stilski nije ograničen pa ravnopravno kvalitetno svira jazz, blues, bluegrass, folk, rock, country, kao i etno glazbu svojih kao i američkih i afričkih domorodaca.

Objekt našeg osvrta je DVD sniman na tri američke lokacije: The Sierra Nevada Brewery – Chico, Kalifornia; The Balboa Theater – San Diego,Kalifornija i WSRE–TV Jean & Paul Amos Perfomance Studio, Pensacola, Florida.

Kroz 15 godina Tommy je učestvovao na sedam javnih i PBS televizijskih emisija, a ovaj DVD je zabilježio neke od najboljih momenata iz tri takve emisije, uz napomenu da neke od numera nikada nisu bile prethodno snimljene.

Tommyevu svestranost za iskazivanjem raznih emocija ponajbolje pronalazimo kroz sadržaj ovog DVD-a; „Miyazaki's dream“ posvećena japanskim prijateljima ima potencijal savršene metal balade; „Guitar boogie“ kompozicija Artura Smitha iz 1945 godine sažetak je veselih good vibrationsa, a ujedno je i mala škola sviranja akustične gitare; „Mombassa“ inspirirana živahnim afričkim ritmovima eklatantan je primjer istovremenog sviranja po žicama (Tommy po njima prebire ispod donjeg vrata / praga gitare) i udaranja po istoj po svim mogućim površinama; „Angelina“ posvećena njegovoj kćeri, prepuna neopisive sreće i pozitivne atmosfere; „Blood brother“ sa predivnom melodijom i introm u najboljoj maniri Dire Straitsa; Tears for Jerusalem“ kao homage svim žrtvama ljudskog bezumlja; „Nuages“ jedna od bezvremenskih kompozicija Djanga Reinhardta iz 1940 (istu je maestralno odsvirao Stochelo Rosenberg); „If I had you“ odsviranu u frenetičnom trenutku inspiracije s Bucky Pizzarellijem, Frankom Vignolom i Vinnyem Raniolom. A kao šlag za pozitivno omamljenu i pomamljenu publiku servirana je poznata tema iz filma „Čarobnjak iz Oza“ – „Somewhere over the rainbow“ originalno otpjevanu od mlade glumice Judy Garland.

Na kraju se nameće sasvim opravdano pitanje - tko je Tommy Emanuel? To je glazbenik za kojeg do jučer niste čuli, sutra ga jednostavno morate obožavati.

Đorđe Škarica