Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

pc150058.jpg
Volim koncerte na kojima nema predgrupe…volim koncerte koji su dobro posjećeni i na kojima je sve nabijeno energijom i dobrom vibrom...volim koncerte koji ti se urežu u sjećanje.... Najbolje je o nekom događaju nemati nikakvo mišljenje, ići bez očekivanja, možda i s kojom predrasudom, jer kada se to poklopi s tri na početku spomenuta faktora, nemoguće je da vam takav događaj ne ostane u lijepom sjećanju.

Multimedijalni događaj zamišljen tu subotu u Križevcima bio je vrlo plemenitih namjera koje se, nažalost, nisu u potpunosti ostvarile zbog razloga koji će vrlo eksplicitno biti izrečeni.

Ambiciozni line-up od tri DJ-a i producenta, dvaju VJ-a i jednog live act-a mogao se realizirati da su svi izvođači došli na vrijeme ili barem unutar akademske četvrti.

Iako sa zakašnjenjem od nekih 45 minuta, početak ove koncertne večeri u režiji „prvaka americane"" sigurno nije mogao imati bolji početak od onog kojeg je okupljenima priredio mladi tročlani bend Hands Off Cuba. Nadasve zanimljiv pristup muziciranju i korištenje u najmanju ruku neuobičajenih pomagala, učinili su njihov nastup audiovizualnom zanimljivošću.

Zagreb je sinoć još jednom, po tko zna koji puta, gorio zahvaćen toplim i energičnim ritmovima. Sinoć su nakon punih 11. godina u Zagrebu nastupili apsolutno jedinstveni i fantastični LEB i SOL.

Slika1.jpgBez obzira što neki kažu kako im je svake godine sve lošije, kako se svake godine vrte jedni te isti izvođači, brucošijada Fakulteta elektrotehnike i računarstva i dalje nema konkurencije u okvirima studentskih brucošijada u Hrvatskoj. Čak niti brucošijada Filozofskog fakulteta ove godine ne može po atraktivnosti izvođača niti pomisliti na neku ozbiljniju konkuretnost.

pb250013.jpg
Stara priča kaže da se željezo kuje dok je vruće, janjetina jede vruća, a za štrukle vrijedi isto. Kažu da je tako i s pisanjem izvješća s koncerta. Najbolje je dok su dojmovi još svježi.

Picture2.jpg

Sinoć je u prepunom i zagušljivom zagrebačkom klubu Purgeraj koncert održala vjerojatno najživahnija grupa u Hrvata – Stampedo. Koncert su otvorili pjesmom Bijeli zub sa svojeg prvog albuma, a nastavili u brzom i bezbrižnom, stampedovskom, ritmu.

Slika035.jpg

To što svira, to su ruke

Debela kašnjenja koncerata u Aquariusu već su poznata stvar, tako da i nije bilo neko iznenađenje kad su ljudi u zakazano vrijeme koncerta još čekali pred ulazom, a Darko Rundek i Cargo Orkestar su još uvijek imali probu. Koncert je kasnio sat vremena, ali je zato trajao dva i pol sata.

PB040056.jpg
Kada Gibonni, pjevač, tekstopisac i skladatelj koji je najsnažnije ime domaće glazbene scene, ima besplatan koncert u prostoru koji je ograničenog broja posjetitelja, sasvim je logično za očekivati da će karte nestati u roku nekoliko dana, da će dvorana biti popunjena do posljednjeg mjesta i da će biti vrlo teško nekoliko dana prije koncerta nabaviti ulaznicu.

lef2.jpg
Općepoznata je stvar kako većina klubova u Hrvatskoj muku muči sa koncertima, publikom, pokrivanjem troškova i inih organizacijskih problema. Međutim, zagrebačka Močvara tih problema nema, naprave koncert u nedjelju, srijedu ili subotu i uvijek su dupkom puni. Da li je to zbog kvalitetnog programa, zanimljivih bendova ili možda nedostatka ponude ostalih klubova što se diče alternativnim programom, u to ne želim ulaziti, a niti nemam vremena za duboke analize i sinteze. I prošlu srijedu, Močvara je bilo odlično ispunjena za jednu najobičniju srijedu, a tu večer za pozornicom ljude su uveseljavala tri benda, tri glazbena smjera, tri različita pristupa. Prvi bend sam nažalost propustio, a bio je to Gardens of Hiroshima, melodični death metal bend sa modernim utjecajima hardcorea, bla bla. Nažalost, tramvajske linije grada Zagreba ne dolaze ispred Močvare, pa se uputio pješice, i eto što se desi.

PA220073.jpg

Seala sam volio slušati još kao tinejdžer. Njegove balade djelovale su na mene iscjeliteljski, a glas me punio pozitivnom energijom. Kada sam prije godinu, dvije propustio njegov koncert na Ljetnoj pozornici u Opatiji, bio je to propust koji si nisam mogao oprostiti, kao što si nikada neću oprostiti Pearl Jam ove godine u Domu sportova.

PA140051.JPG

Konačno se i Križevcima pružila prilika da vidi na djelu izvođača koji je na vrhuncu slave i mainstream glazbe u Hrvata. Urban, Let3, TBF, Hladno pivo, Edo Maajka, predstavnici svoje generacije, (ne)popularno zvana „urbana“ glazba. Izvođači koji pune klubove, pa i dvorane diljem „lijepe naše“ (silovane). I dogodio se big bang u Križevcima, zamislite, jedan mali Klub kulture kapaciteta najviše tristotinjak posjetitelja uspio je privoliti jednog od najtraženijih izvođača u Hrvatskoj da posjeti ovaj mali grad, mali klub, da ne kažem i „male“ ljude“. I što se dogodilo?

SSO1.jpg
U petak navečer, uz 40 minutno kašnjenje, u križevačkom Klubu kulture sa punih dva sata svirke pred pedesetak posjetitelja nastupio je, ne kako je najavljivano – The Sick Swing Orchestra, već The Sick Swing Quartet.

Overflow_Kc1.jpg
Što reći za Overflow, nego da su mi nakon Ramonesa bend koji mi je na neki način obilježio život. Naime, prvi put sam se s njima susreo davne 1991. kad se u nekim novinama o njima pisalo u superlativima te kako će jednom biti "velik band". Iste godine mi je kao ponosnom 14-godišnjaku uletjela u kazić kazeta s albumom "Through Department Store" gdje su se moja očekivanja u potpunosti obistinila te su me oduševili svojom žestinom, melodioznošću i energijom koja je jednostavno prštala iz kazića. Sjajno!

Čim sam ugledao najavu za koncert Public Enemyja u Zagrebu, znao sam da se moram tamo pojaviti i vidjeti ih uživo, bez obzira što od njihove bogate diskografije znam samo par pjesama, i to one koje svi znaju poput Fight the power ili Bring the noise. Ipak, dovoljno mi je bilo to što sam upoznat s" time da ih zovu “crnim Sex Pistolsima”, da imaju politički angažirane rime, da se bore za ljudska prava, te da su revolucionari što se hip hop glazbe i njenog shvaćanje tiče.

Potkategorije