facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Pop


Bookmark

Data

Released Siječanj 2020
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Indie pop / Punk pop / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Shoegaze
Dodano Nedjelja, 03 Svi 2020
Žanr Pop-Rock
Length 26:51
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2020
Država Slovenija
Etiketa Kapa Records
Edition details objavljeno: 24.1.2020.; producenti: Žare Pak i Čao Portorož; snimano:
Tags Kapa Records Čao Portorož Žare Pak

Review

Priča bi mogla započeti otprilike ovako: bio jednom ne tako davno jedan indie punk band. Zvučali su dobro, trudili se oživjeti pomalo zanemarene stilove, čak su im i nastupi bili kvalitetni. Bio sam u prilici čuti ih na INmusicu, ali sam ih nekako propustio. Jer ne može čovjek na sve stići. I kasnije mi je bilo žao. Jer taj prvi album „Čao Portorož“ kojega su snimili prije 10 godina, a izdali 2011. zvuči mi sasvim dobro: podsjeća na Buldožer, rane radove Lačnog Franza, ima malo onog stranog „štiha“ Stoogesa, par riffova koji bacaju na Kings Of Leon ili Bowiejev „New Killer Star“, u svakom slučaju, unatoč brojnim disonantnim tonovima, nejasnim tekstovima koji su kombinacija svih jezika ovih prostora (jer mala je bara u kojoj krekeću naše žabe, a ni glazba ne poznaje granice), bijaše tu svega što je bilo zgodno i na prvu prihvatljivo. Ocjena tog albuma bila mi je dobar i to sasvim realna.

Ali onda je dečkima to valjda dosadilo i poželjeli su stvoriti nešto novo. I evo ga, tu je pred nama, njihov nov, kako kažu indie/punk/disco zvuk. Zaokret kao kad se razletiš s autom u punoj brzini na skliskoj cesti i povučeš ručnu. Ono što bi netko rekao: nemojte ovo pokušavati raditi kod kuće.

Album otvara „Cocks On the Rocks“ plesna disco-poskočica koju bi mogao snimiti Freddie Mercury ali bi je puno bolje otpjevao, a ovako djeluje isforsirana u svojoj nametljivoj, izhinjenoj dopadljivosti. Nekoliko tonova na gitari i prijelaz na bubnjevima pa rifić kojeg smo isto već negdje čuli uvod su u „Slađanu“ u kojoj opet pri kraju prve minute kreću vokali u stilu nekadašnje grupe U škripcu, možda onih pjesama „Koliko imaš godina?“ ili „Nove godine“. Malo slušaš pa se prebaciš na iduću pjesmu „Ljubavnik“. Ima tu nečega što me podsjeća na zvuk osamdesetih, tekstovi bi trebali biti pomalo provokativni, ali dok se riječima kroz falsetirani vokal koketira s tekstom „samo tebe osjećam/ti si moj ljubavnik…“. Ne znaš je li se autor isprdava od različitosti ili ih na nju potiče. U svakom slučaju, plitkoća zvuka izaziva rezignirani preskok na sljedeću pjesmu koja je u stvari kratki intermezzo pod nazivom „Ave Maria“. Ali je izvedena u stilu islamskog vjerskog običaja i opet stvara kiseli okus nedoumice i veliki upitnik nad glavom, a nakon toga slijedi tekstualno degutantno plitka „Katarina“ s nekom glazbom koja bi trebala oživjeti sintetiku zvukova ali pomalo izaziva žgaravicu. I već je tu predzadnja pjesma „Peter“ ponovno pitke glazbe o „Petru na skijanju koji traži honorar“. Za kraj „Džimi Džoni“ brza o „tijelu koje podrhtava“ i „Džoniju koji vrti ga u krug“, opet vraća ovaj tekst na temu pjesme „Ljubavnik“ i stare nedoumice: zafrkancija, ironiziranje ili…? Ma sve bi to imalo možda nekog smisla da ne zvuči kao ona najgora, nekreativna faza Killersa, U2-a iz faze promašenog „Pop“ albuma i tome slično. Završava motivom „Ode radosti“, himne Europe, koja me ispunjava upravo tim osjećajem sreće što je album završio. I da, dao sam albumu nekoliko prilika, potrudio sam ga se poslušati više puta, ali nikako nije uspio doprijeti do mene.

Možda zvuči pomalo grubo, ali ono što izgleda kao najveća prednost ovog albuma jest to što je kratak. Jer kad album sadrži sedam disko pjesmuljaka, potpuno adekvatno nepretencioznih tekstova, isforsiranih sintesajzera i čistih, ponegdje i pomalo surf gitara i ne nudi ali apsolutno ništa novo. I kad mu je čistoća produkcije ubila i zadnju nadu u onaj stari, dobar, prirodniji zvuk distorzičnih gitara – glazbeno bi trebali djelovati zarazno svojim refrenima, no osobno zvuče mi iritantno. Ali ne može se svaki album svakome svidjeti... evo vam dva za slučaj da nisam skužio foru.

Ivan Dukić

Hits 169

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42