facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2020
Format Albumi
Vrsta Psychedelic rock / Experimental Rock
Dodano Ponedjeljak, 30 Studeni 2020
Žanr Rock
Length 1:01:54
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2020
Država Europa
Etiketa Lay Bare Recordings
Catalog Number LBR030
Edition details objavljeno: 22.7.2020.; snimao i miksao: Sebastiaan van Bijlevelt; snimano: Galloway Recording Studio, Nijmegen
Tags Atlanta Lay Bare Recordings Sebastiaan van Bijlevelt

Review

Jeste li se ikada upoznali bend koji bazira svoju glazbu isključivo na improvizacijama?

Ta činjenica odmah ukazuje na glazbeni stil kojeg suvereno isporučuju na ovom albumu, a to je nedvojbeno još jedna free jazz avantura koja mora sadržavati pretpostavku da je riječ o improvizacijama koje su ( i moraju) svaki puta biti drugačije zbog zadržavanja interesa.

Slušajući materijal s ovog albuma nedvojbeno utvrđujem da je to trio očito iskusnih glazbenika o kojima se može saznati da su u neku ruku jam band, dolaze iz Arhema, Holandija; posjeduju unisonu ljubav prema psihodeličnom rocku s kraja 60-tih; free jazz muziciranju ranih 70-tih, punkrocku iz 80-tih, a sve zaogrnuto eksperimentalnom glazurom uz mnoštvo spontanih improvizacija.

Kombinacija stilova kao iz bajke koja generira neslućne slobode izražavanja, što zbog psihodelije, naročito zbog aure free jazza, te ako imaju potrebnu dinamiku obećavaju interesantno štivo.

Oni su: Bob Hogelnest na bubnjevima (svirao u Birth of Joy, Molasses); Sebas van Olst na basu (svirao u Typhoon, Cool Genius) i Pieter Holkenborg na gitari (svirao u Automatic Sam, Ten East).

Bend je počeo svirati prije tri godine kada su na poziv studija u Nijmegenu dva dana bjesomućno improvizirali što je rezultiralo njihovim prvijencem „Flamingo“ izdanim u svega 50 primjeraka. Bend svoj rad isključivo bazira na improvizacijama. Uzori su im Band of Gypsys, Miles Davis, Black Flag, odnosno svi oni u čijim radovima mogu osjetiti iskrenu količinu duše i srca.

Improvizacijska glazba kao što je njihova očito mora imati adekvatan odziv među publikom obzirom na zavidnu razinu muziciranja, komponiranja instrumentalnih oblika koji se nikada ne ponavljaju i koji posjeduju veliku dozu inventivnosti, hrabrosti, originalnosti.

Kako su mi sami kazali, stvarno guštaju svirati u živo jer po njima Atlanta je elektricitet, komunikacija i energija koja vlada među njima i koju nastoje dijeliti s publikom. Gitarist Pieter Holkenborg mi je kazao: „Jednom kada dođemo na istu valnu dužinu onda to postaje vrlo intezivno, nije više to stvar glazbenog iskustva, već je to psihološka igra, borba mozgova i srca sa ostalom dvojicom članova benda. Kombinacija je to melanholije i radosti koja me nosi u tim trenutcima“. Zašto mu ne vjerovati?

Inače bend ne voli svirati na pozornici, svoje instrumente i opremu smještaju među publikom u cilju ostvarivanja međusobne interakcije i razmjene energije.

Nema u njihovoj glazbi kontrolirane raskalašenosti jednih Snarkijevaca ili Forqa obzirom na srtrukturu instrumenata (osnovna postava tri instrumenta), no Atlanta posjeduje razvojni instinkt građenja free jazz avantura koje daju potpunu slobodu glazbenicima uz uvjet ne prekomjernog iskorištavanja te slobode koja zna preći u karikaturu, što je u njihovom slučaju pametno izbjegnuto.

Ima tu gitarskih distorzijskih, nebeskih eksplozija na steroidima, podužih ponavljajućih riff figura, čistih solaža; trenutaka u kojima pronalazimo precizne modalne strukture koje ostavljaju dovoljno prostora za izražavanje basa i bubnja u jedinstvenim korelacijama koje ne podržavaju uobičajenu shemu improvizacija-tema-improvizacija. Očito je da se glazbenici ni za trenutak ne osjećaju sputani ili ograničeni, njihove improvizacije s glavom i repom osim iskazivanja intezivne emocijonalnosti odaju i autentičnu komponentu.

Bas gitara Sebasa van Olsta masnim tonovima ponekad nadopunjuje temu, ponekad teče samostalno ne ispadajući izvan zadanog formata. Bubnjanje Boba Holhenesta prisutno je u permanentno poletnom agresivnom ritmu koje ujedno ostavlja otvorenu suradnju s bas gitarom. Ono što je jasno, je činjenica da bend nema nikakvih problema u izmjenama napisanih nota i improvizacija, sve teče glatko i bez nepotrebne nervoze.

Na kraju, što dovraga znači naziv albuma? To je riječ preuzeta iz Litvanskog jezika koja očituje stanje distrakcije uslijed izvršavanja nekog zadatka, ili izgubljenost u potrazi za gljivama??? Atlanta, u svojoj glazbenoj misiji ne ostavlja traga nikakvim distrakcijama, niti im je potrebna konzumacija ikakvih gljiva u realizaciji njihovih odličnih instrumentalnih arabeski.

Đorđe Škarica

Hits 378

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma