facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Break It Yourself

Bookmark

Data

Released Ožujak 2012
Format Albumi
Vrsta / Alternative/Indie Rock / Adult Alternative Pop/Rock
Dodano Ponedjeljak, 28 Srpanj 2014
Žanr Indie Rock
Length 1:00:14
Broj diskova 21
Edition date Ožujak 2012
Država Europe
Etiketa Bella Union
Catalog Number BELLAV323
Edition details Producenti: Andrew Bird; Datum objave: 5. ožujka 2012.
Tags Andrew Bird SAD Indie Rock

Review

Bird započinje album nekim vrlo zloslutnim zvukom, prigušenim, rastočenim, zlokobnim, dalekim i nastavlja nečim što podsjeća na zbor (je li zbor?...ne znamo...ne sjećamo se) koji dolazi od nekud iz daljine, zove, poput sirena sa pučine mora. Počinje prava/prva tema, otvara se Birdovim glasom. Nježnim, mekanim, smirenim. Pjeva, izgovara neke riječi, i...one uopće nisu bitne, samo smo mi na tim valovima emocija...

Prepuštamo im se, možda čak naziremo njihovu prirodu... plač djeteta. Što li samo to može naviještati? Polinaciju - kao nešto univerzalno, svima prirođeno, od prirode dano, taj poriv koji svi imamo utisnutog u sebe. I, gle! Sve oko nas to radi, svi se spajamo u tom ljubavnom zanosu, i plešemo taj ples užitka i ekstaze... Bird nas vodi na sva ta mjesta, i više: budi u nama te emocije, igra tu fantastičnu, folk stilom obojenu, stvar koju zovemo muzikom, i prenosi ju na Karibe. Gledamo pješčane, bijele plaže, i azurno more. Sve se čini tako lako, sve jest tako jednostavno i prirodno. Obavijeni smo osjećajem zajedništva i cjeline i pripadanja... i spajanja...

Što reći o Andrew Birdu? Vjerojatno treba reći to da je odgajan, obrazovan Suzuki metodom (metoda poučavanja muzike koja počiva na premisi kako su svi ljudi sposobni učiti od okoline, pri čemu se onda radi na stvaranju prikladne (muzičke) okoline i to od što ranije dobi, a taj proces, prema njegovom idejnom začetniku Suzukiju, stvara karakterne, plemenite ljude). Svakako se radi o vrlo talentiranoj (nadarenoj?) osobi. Vjerujem da je upravo Suzuki metoda tu odigrala veliku ulogu. Bird vrlo dobro poznaje stilove muzike poput folka, jazza i bluesa. Vidljiva je njegova muzička načitanost i fascinacija engleskim i američkim folkom. Stilski se kreće negdje između indie izričaja i folka.

Veoma mu je lako stvarati muzičke forme i igrati se njima sklapajući ih u topao, pomaknut, ali ipak uvijek američki zvuk. To postaje sve očitije kako album odmiče i bliži se kraju. To mu, razumije se, nipošto ne mora biti nedostatak. Pred kraj se, međutim, gubi onaj polet sa početka, naročito prisutan u prve četiri pjesme. Jenja ono nešto unutra što ga čini posebnim i divljim, i zapada u lutalački, americana-melankolični patos kauboja koji luta prerijom... nije to loše samo po sebi, međutim, to album čini neujednačenim, ne postoji prirodna kontinuacija ideja/pjesama. Bez obzira na to, svaka je pjesma mali otok za sebe: prepuna prekrasnih, smirenih, minijaturnih, blagih dionica međusobno isprepletenih u mrežu pomno istkanu za nas da se u nju upletemo i sami ju razbijemo. Baš kako nas Bird poziva nazivom albuma.

Sve u svemu, radi se o neobično fino nijansiranom, dirljivom, ljupkom muzičkom izdanku. Ono što mu treba jest vrijeme i samo malo slušanja kako bi se uveli u njegove, na mahove iskričave, na mahove sjetne momente... Slaba točka mu je jedino pjesma Eyeoneye koja je jednostavno previše pop. Mali dragulji su Desperation Breeds, Near Death Experience Experience, Hole In The Ocean Floor, s posebnim naglaskom na Danse Carribe. To je pjesma koja bi mogla trajati čitav album.

Barbara Komar

Hits 759

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42