Review
Obično s punim pravom uziman kao prijelomni album u karijeri Beatlesa, odnosno, prvi album drugog, "ozbiljnijeg" dijela njihova stvaralaštva, "Rubber Soul" uistinu jest prvo punokrvno remek-djelo u portfelju najvažnijeg pop ili rock (kako kome drago) benda svih vremena. I kad se slušaju albumi, kronološki, u nizu, kao što sam ja učinio ovom prigodom, čini se kako je sve logički vodilo k tome, stepenicu po stepenicu, etapu po etapu, godinu po godinu. Rani uspjeh učinio ih je institucijom, praktički, odmah na početku, osiguravši im tako povlašten status i unutar sivila diskografskog biznisa, te gotovo odvezane ruke u studijskim sessionima. "Rubber Soul" je tako, nakon pet dičnih albumskih epizoda, došao na vjetru promjene, nasupan kompleksnijim aranžmanima, odvažnijim instrumentarijom, autorskim profiliranjem, te složenijim, višeznačnijim tekstovima. Više je nego očit i utjecaj folk-rock scene, prvenstveno Boba Dylana i The Byrds, ali i indijske glazbene baštine, te psihodelije.
Već "Drive My Car" zvuči ambicioznije od svega snimljenog dotad, osobito uzevši u obzir ironični seksističan prizvuk teksta (meni osobno, poslije bezbroj slušanja, uz "Word" najdosadnija pjesma na albumu), no "Norwegian Wood (This Bird Has Flown)" je ono što je vrijedilo čekati i duže od pet albuma. Folk-rock laganica nošena sitarom (zabilježeno kao prva upotreba tog indijskog instrumenta u pop glazbi) razvaljuje što melodijom, što Lennonovim tekstom, što samim ozračjem i ostaje jedna od najboljih i najvažnijih primjeraka iz bitlsovske pjesmarice. "Norwegian Wood" je istovremeno ukazala na sve naglašenija nagnuća ka psihodeličnijim sazvučjima, te oćijukanja s indijskim instrumentarijem (na tom će polju najistaknutiji među "bubama" biti Harrison). I sama priča je uvrnuta varijanta klasične love story, potvrđujući sazrijevanje rukopisa. Naziv je pjesme, inače, upotrebio popularni japanski pisac Haruki Murakami za naslov svog sjajnog i prilično popularnog romana, nedavno prevedenog i na hrvatski (preporuka!).
Lennonovim i Harrisonovim stremljenjima manje konvencionalnim pop formama sjajno će parirati nepogrešivi čisto pop senzibilitet Paula McCartneyja, koji će briljirati s "Michelle", prekrasnim pop draguljem kojeg će, u svjetlu novih sloboda i u ritmu neporecivog talenta, stvar začiniti sjajnim gitarskim vezom u francuskom stilu, a slični će tretman dobiti i prekrasna Lennonova "Girl". Inače, McCartney je na "Rubber Soul" još uvijek ostao naglašenije u Lennonovoj sjeni, iako mnoge indicije, a i izjave poznavatelja opusa i rada Beatlesa, ukazuju da je upravo on bio najbliži personi lidera, odnosno, presudna ruka na kormilu benda. Tako preostale McCartneyjeve pjesme ("You Won't See Me", "I'm Looking Through You"), kao i Harrisonove više nego solidne, naglašenije egzotične "Think for Yourself" i "If I Needed Someone" ostaju nadglasane izuzetno snažnim "Nowhere Man" i "In My Life".
Prva je prvi ozbiljniji iskorak Beatlesa iz ljubavnih tema, izvedena u sjajnom balansu između naivne pretencioznosti kakvoj naginje tekst i sjajne tipično bitlsovske melodije koja daje pjesmi pop šarm. "Nowhere Man" je ujedno i jedini singl skinut s albuma (s "What Goes On" kao B-stranom), ukazujući jasno na opredjeljenje Beatlesa na albumsku formu kao ključnu u svom daljnjem radu. "In My Life" je, pak, prekrasno nostalgična pjesma, te jedna od često spominjanih u nabrajanjima najdražih pjesama liverpulskog kvarteta. Zanimljive su i produkcijske inovacije Georgea Martina pri radu na njoj, kad je, primjerice, glasovirsku dionicu snimao na pola pune brzine, dobivši zvuk posve nalik čembalu (slične je egzibicije s glasovirom radio i na "The Word").
Kao i preostalih šest predpeperovskih albuma, i "Rubber Soul" je u SAD, tri dana nakon objavljivanja u Britaniji, izišao u izmijenjenom izdanju, po običaju dvije pjesme kraći. Pritom se pazilo da se naglasi folk-rock prizvuk i reference na The Byrds i Dylana, pa su izbačene brže pjesme kao "Drive My Car", "Nowhere Man", "If I Needed Someone" i "What Goes On" u korist "prikladnijih" ostataka s "Help!", "I've Just Seen a Face" i "It's Only Love". Upravo takvo izdanje "Rubber Soul" zapelo je za uho američkom pop geniju Brianu Wilsonu, tada najistaknutijem rivalu dvojca Lennon-McCartney, koji ga je ocijenio prvim istinskim albumom, u smislu da nije, kao što je bio običaj u to vrijeme, tek zbirka singlova podebljana s par fillera, već punokrvna zbirka pjesama gotovo posve ravnomjerne kvalitete. To je ujedno bio i podstrek da The Beach Boys snime svoje remek-djelo, možda čak i za Beatlese nedostižni "Pet Sounds". No, ni The Beatles nisu dugo mirovali i za nekoliko mjeseci ponovno su se našli u studiju Abbey Road s još ambicioznijim zadatcima.
Toni Matošin
« Help! 
