facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Srpanj 2020
Format Albumi
Vrsta Art Rock / Contemporary Pop/Rock / Experimental Rock / Dance-Rock
Dodano Utorak, 07 Srpanj 2020
Žanr Pop-Rock
Length 1:21:34
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2020
Država Europa
Etiketa Parlophone Records
Catalog Number -
Edition details objavljeno: 3.7.2020.; producent: Tony Visconti; snimljeno u Starplex Amphitheater, Dallas, Texas, SAD (13. 10. 1995.) i u National Exhibition Centreu, Birminghamu, Engleska (13. 12. 1995.)
Tags Parlophone David Bowie Tony Visconti

Review

David Bowie, slojeviti umjetnik, napustio je ovaj svijet prije sada već četiri i pol godine. Ali, upravo je nevjerojatno koliko je njegova glazba svježa, aktualna i u stvari - izvanvremenska. Ne mislim pri tome samo na „Blackstar“, njegov dvadeset i peti studijski album, kojim je u savršenoj kombinaciji pop-rocka i jazza stvorio da album zvuči kao da je snimljen jučer poslije podne. Frapantnija je činjenica da će jednako tako Bowie zvučati i za dvadeset godina. Kroz ove četiri godine, nismo imali osjećaj da Bowieja nema, jer nas je Tony Visconti, njegov dobar prijatelj, producent i vjerni suradnik marljivo hranio nizom reizdanja i tematskih serija kojima je uspješno pokrio gotovo sve Bowiejeve faze djelovanja („Five Years“, „Who Can I Be Now?“, „A New Career In A New Town“ i „Loving the Alien“). U okviru njih uvijek bi ubacio ponešto novo, bilo neku neobjavljenu studijsku snimku ili pak cijeli album producirao u nekom sasvim novom svijetlu. Čuli smo i neke rane demo snimke i, naravno, nekoliko živih albuma: „Cracked Actor“, koji se referirao na američku Diamond Dogs turneju, „Wellcome to the Blackout“ - povezan s Bowiejevom berlinskom fazom, „Glastonbury 2000.“ i sada je pred nama ovaj, uvjetno rečeno najnoviji - „Ouvrez Le Chien“.

Inače, ako se netko pita odakle naziv ovog cd-ja možemo uzgred spomenuti da se radi o stihu iz pjesme „All the Madman“ s Bowiejevog drugog studijskog albuma „The Man Who Sold the World“ (1970). Naslovnu fotografiju na cd-u snimila je njegova supruga Iman.

Album nam je dostupan od 3. srpnja ove godine i na njemu se nalazi 14 pjesama snimljenih uglavnom na koncertu u Dallasu tijekom turneje 1995. godine. Turneja je uslijedila kao promocija onog pomalo preambicioznog, pa vjerojatno zbog toga i napuštenog projekta „1. Outside“ u kojem si je Bowie zadao zadatak s producentom Brianom Enom napraviti seriju cd-a o detektivu Nathanu Adleru. U 10 godina trebalo je snimiti isto toliko cd-a, ali David za to nije imao niti volje, niti strpljenja, jer mu je već nakon prvog dosadilo. Teško je nekoga zatvoriti u usku kutijicu striktno propisanog projekta, a posebno ne nekoga tko je vječni istraživač poput Davida Bowieja. Ipak, ovaj je live snimak dokument upravo te Bowiejeve turneje kojom je promovirao „1. Outside“. Premda je turneja obuhvatila i koncerte s grupom Nine Inch Nails na ovome izdanju ih, nažalost, ne možemo čuti.

Koncerte je najčešće započinjao laganom, ambijentalnom pjesmom „Motel“, ali ovoga puta učinio je to brzom „Look Back In Anger“ s albuma „Lodger“. Pjesma je snažna, upečatljiva i obećavajuća, a nakon nje kreće set pjesama s tada novog albuma: „The Hearts Filthy Lesson“, „The Voyeur Of Utter Destruction (As Beauty)“, „I Have Not Been To Oxford Town“ i „Outside“. Ukoliko se uspješnost žive izvedbe mjeri kriterijem ne odstupanja od one studijske verzije, možemo reći da je Bowie s pratećim bendom sve navedene pjesme izveo uistinu savršeno. Eksperimentalne gitare savršeno su odsvirali Reeves Gabrels i Carlos Alomar, a klavijature perfekcionist Mike Garson, dok su Zack Aford i Gail Ann Dorsey ritmički čvrsti. Povrh toga, ova nenadmašna basistica podarila nam je i ponešto svog prekrasnog pratećeg vokala.

Posebno je zanimljiva izvedba pjesme „Andy Warhol“ u aranžerski posve novom ruhu. Skladba nam je od ranije poznata kao brza i akustična s elementima španjolske gitare i flamenca jer je takvu možemo čuti na albumu „The Rise and Fall Of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars“, ali u ovom je slučaju potpuno nova: pomalo mračna, tajnovita, s naglaskom na basu i vokalu, prigušene gitare koja kao da ima efekt sitra u pozadini… Ukratko, ovdje je u nekom sasvim, novom, do sad neviđenom svijetlu i vjerojatno je jedan od najblistavijih momenata ovoga albuma. Nakon „Breaking Glass“, pjesme iz berlinske faze s albuma „Low“, koja se ponovno ne razlikuje bitno od studijskog originala, odsvirali su „The Man Who Sold the World“ ponovno u posve novom aranžmanu na tragu onoga što smo čuli u pjesmi „Andy Warhol“. Pjesma s drugog Bowiejevog studijskog albuma koju je vjerojatno svjetski poznatom učinio tek cover grupe Nirvane, u Bowijevoj karijeri doživjela je niz raznovrsnih izvedbi: od akustične, preko one s prizvukom metala pa do potpunog teatra. Ova je izvedba uistinu posebna.

Nakon toga slijede još dvije pjesme s tad aktualnog albuma „1. Outside“. „We Prick You“ koja je ponovno minimalno drukčija od studijskog originala i „I'm Deranged“ koja je, ruku na srce, malo preiritantno uronila u psihodeliju i nije za svakoga. Ovu drugu pjesmu, možda netko pamti iz filma „The Lost Highway“. „Joe the Lion“, pjesma s albuma 'Heroes' na ovom je koncertu daleko od najboljih Bowiejevih vokalnih izvedbi, ali možemo je poslušati, tim više što iza toga slijedi „Nite Flights“, obrada pjesme grupe Walker Brothers s albuma „Black Tie, White Noise“. „Under Pressure“ u originalu snimljena s grupom Queen, Bowie je često izvodio u duetu s fenomenalnom Gail Ann Dorsey. I upravo je ta pjesma demonstracija njezine vokalne moći. Zahtjevne dionice koje je pjevao Freddie Mercury, Gail Ann pjeva s nevjerojatnom lakoćom i prava je šteta što se u prvoj verziji snimke na ovom albumu dogodio neki nesporazum pa na početku nije bila dobro ozvučena. Službeni dio koncerta završava s pjesmom „Teenage Wildlife“ s Bowiejeva albuma „Scary Monsters (And Super Creeps)“. I, vjerojatno je upravo ta pjesma uz ovih nekoliko bisera u novim aranžmanima („Andy Warhol“ i „The Man Who Sold the World“) sam vrh ovoga albuma. U bonusu, koji je u stvari dodatak s dva mjeseca kasnije održanog koncerta u Birminghamu, možemo čuti „Moonage Daydream“, pjesmu s hit albuma „Ziggy Stardust“. Novi aranžman s ritmičnim breakom basa i bubnja prije očekivano dobrog gitarističkog sola na tragu je one verzije koju smo već čuli na njegovom nezaboravnom rođendanskom koncertu 1997. godine na kojemu nam je Bowie priuštio odlične goste. I napokon, kao šećer na kraju, dobro ozvučena Gail Ann Dorsey u fenomenalnoj izvedbi „Under Pressure“.

Osobno, nedostaje mi pjesma „Stangers When We Meet“ koju je Bowie uvrstio na album „1. Outside“, premda je nastala ranije za potrebe BBC-jeve serije „Buddha Of Suburbia“ (1993.). Snimak koncerta iz Dallasa nije savršen (spomenut je već problem s pjesmom „Under Pressure“), ali je produkcijski iz njega izvučen maksimum. I drago mi je da je ovo izdanje ispalo iz neke Viscontijeve ladice, jer je dalo dobar presjek ove Bowiejeve turneje koja i sada, dvadeset i pet godina kasnije, zvuči jednako svježe. Potvrdilo je dobro poznatu Bowiejevu kvalitetu, kao i svih glazbenika koje je David uvijek znao odabrati. Iskreno, nadam se da će sličnih izdanja još biti. Jer, umjetnik živi kroz svoja djela, a David Bowie će po tome živjeti vječno.

Ivan Dukić

Hits 500
Glastonbury 2000 « Glastonbury 2000 David Bowie Albumi Kronologija Something In the Air (live at the Elysée Montmartre, Paris 1999) » Something In the Air (live at the Elysée Montmartre, Paris 1999)

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42