facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Turn Blue

Bookmark

Data

Released Svi 2014
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock / Indie rock
Dodano Petak, 07 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 45:09
Broj diskova 1
Edition date Svi 2014
Država Europe
Etiketa Nonesuch
Catalog Number 7559-79555-4
Edition details Datum objave: 12.5.2014. Produkcija: The Black Keys i Danger Mouse. Snimano: srpanj - kolovoz 2013. Sunset Sound (Hollywood, CA) siječanj 2013. Key Club (Benton Harbor, MI) veljača 2014. Easy Eye Sound (Nashville, TN).
Tags Nonesuch The Black Keys Alternative Rock Indie Rock

Review

Nešto više od dvije godine nakon potpune prekretnice u radu benda, izlaskom albuma „El Camino“, može se reći da su nas, već sada planetarno popularni, The Black Keys počastili novim studijskim izdanjem „Turn Blue“. Iznimno zanimljiva marketinška strategija naoko nasumičnih najava bez velike pompe, uspjela je u nešto više od dva tjedna jednostavno izbaciti završni proizvod, koji je, nakon nešto komercijalnije orijentiranog El Camina, sasvim fino sjeo u diskografiju ovog dua iz Ohija. Evo i zašto.

Prvotno blues-rock bend, The Black Keys je svakim svojim albumom polako, ali sigurno gradio bazu fanova, sve do ključnog trenutka i izlaska albuma „Brothers“ koji je bend žanrovski udaljio od prvotnog pravca, te ga uveo u kvalitetne mainstream vode. Emotivni rock'n'roll s jakim utjecajem klavijatura na pomalo „južnjački“ način, uz dva mega hita, gurnuli su Patricka Carneya i Dana Aurebacha na sam vrh top ljestvica. Genijalan u svojem jednostavnom, a opet moćnom pristupu, „Borthers“ je kao pravo osvježenje postavio temelj za daljni razvoj benda, no na moju žalost, taj razvoj je pomalo stagnirao El Caminom. Solidno studijsko izdanje se ipak malo previše oslanjalo na etiketu „radio friendly“, te na taj način pomalo banaliziralo silni potencijal ovog benda silnom repeticijom singla „Lonely Boy“. Nakon silnih upitnika i dugačke turneje, „Turn Blue“ je vratio bend na pravu „cestu“ te me vratio u dane „Brothersa“.

Početna „Weight In Love“ zvuči kao da Neil Young svira „Breathe„ Pink Floyda, a povratak soulom obojenih pozadinskih vokala i zbilja iskrena solaža na samom kraju na najbolji su mogući način otvorili album. Velika novost u sljedećim glazbenim brojevima je očigledni utjecaj retro psihodelije na produkciju i sam imidž, pa tako deja vu momenti na „In Time“ i „Waiting On Words“ imaju sada dimenziju više. Tekstualno jednosmjeran na Brothersima i pomalo banalan na El Caminu, Dan Auerbach je, koliko mi se čini ipak dodatno pojačao tekstove i dao im dublje značenje u samom konceptu albuma. Najveći trn u oku je definitivno „Fever“, prvi izbačeni singl sa pomalo iritantnim klavijaturama koje odskaču od zvuka ploče i ni na koji način ne predstavljaju album. Isto tako pomalo je nejasna i posljednja „Gotta Get Away“, jednostavno aranžirana skladba, koja kao da je ispala iz pub svirke nekih gažera koji su odlučili predstaviti svoj autorski uradak.

No kad se zbroji i oduzme, uzevši u obzir na kakvoj velikoj skali tržišta sada The Black Keys posluju, ovaj album je poprilično dobar balans uhu ugodnih melodija i emotivnih pasaža koje će sigurno zadovoljiti veliku većinu ušiju. Nedostataka svakako ima, a to su prvenstveno pretjerano oslanjanje na zvuk Brothersa i česti „ovo sam već negdje čuo kod njih“ trenutci.

Čini se kako je „Turn Blue“ sveukupno slojeviti „trip“ u svijet retro psihodeličnih motiva 60-ih godina prošlog stoljeća, a glavni akteri, Patrick I Dan, igraju ulogu grješnih propovjednika. Poslušajte samo dječji pasaž na „Year In Review“.

 

Mislav Miličević

Hits 912
El Camino « El Camino The Black Keys Albumi Kronologija Let's Rock » Let's Rock

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42