A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
13

Bookmark

Data

Released Lipanj 2013
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Album Rock / British Metal
Dodano Nedjelja, 28 Siječanj 2018
Žanr Heavy Metal
Length 1:08:44
Broj diskova 2
Edition date Lipanj 2013
Država Europa
Etiketa Vertigo
Catalog Number 3735426
Edition details objavljeno: 10.6.2013.; producent: Rick Rubin; snimano: 16. - 21. 6. 1970. i kolovoz 2012. - siječanj 2013. - Shangri La Studios, Malibu (California) i Tone Hall, Warwickshire (Engleska)
Tags Black Sabbath Rick Rubin Vertigo

Review

Kada sam odlučio pisati o novom studijskom albumu 13 Black Sabbatha, i to još o tzv. 'Deluxe Edition', odnosno, izdanju koje sadrži 2 diska, sve je bilo već unaprijed predodređeno, 'ajmo to tako nazvati, navijačkom tonu. Naime, neki su me čak osuđivali i govorili, onako posprdno da ja kao tamo neki blues fan volim i npr. Iron Maiden. Ma, o čemu mi pričamo? Ne samo da volim njih, volim i mnoge druge bendove, iz te branše, poslušati, ali to nikako ne umanjuje moj odnos prema bluesu.

Black Sabbath su samo jedni od onih koji su bili dobar dio moje mladosti, kada smo voljeli te žestoke rifove gitare i snažnu, ubitačnu ritam sekciju. Kada sam došao u posjed ove edicije učinilo mi se da to neću slušati, ali 'vrag' mi nije dao mira i prvi disk uvučen je u moj uređaj i tada se sve počelo raspadati. Da, slagalica, od razmišljanja: nije to za mene, sotonska glazba, mračna, furiozna, rasturačina ovog benda, koji je osnovan daleke 1968. godine u Birminghamu od strane gitariste Tonya Iommija, basiste Geerera Butlera, pjevača Ozzya Osbournea i bubnjara Billa Warda.

Danas nema Warda, a Black Sabbath je objavio svoj prvi album s Ozzyjem i to na način koji je Ozzy pokušavao učiniti u nekim od prethodnih pokušaja. No, tada nije bilo sreće! Ali, ovaj puta Geezer Butler, Ozzy Osbourne i Tony Iommi su uspjeli. I to što su snimili sada se prolama mojim ušima i neki novi impulsi vraćaju me u dane kada sam na kraju osmog razreda, na kraju godine, na školsku čagu dofurao Black Sabbath - Vol. IV i ekipa se totalno raspametila. Bilo je to prije 38 godina. Ha, ha, ha.

Ma, da, o.k. jesam fan i Sabbatha i Ozzyja, ali s druge pak strane, neke činjenice se ne mogu anulirati, dapače. Neki će mi zamjeriti, kazati da sve to već smo čuli i što sad stati? Prekinuti pisati, pljunuti na svoje mladenačke dane kada su nakon sladunjavog popa i rocka u moje uši počeli ulazili tonovi MC 5, Deep Purple, Uriah Heep, Led Zeppelin, Black Sabbath, koji su svojim albumima učinili neke značajne pomake u životu mene, kao mladića od cca 14 – 15.godina. A ne, nisam ni sotonist, niti bilo što devijantno, zapravo, uvijek sam glazbu slušao kao glazbu, a ne kao kult, poruku, ili ne daj Bože nešto što nije u skladu s mojim osobnim pogledima na svijet oko mene.

Danas, sa svoje, gotovo 53 godine, zrelog i trezvenog razmišljanja pokušavam sačiniti značajnu klasifikaciju svojih glazbenih interesa. Neki su me fakat popljuvali, kada sam objavio svoj tekst o Ozzyjevom albumu i tada su pisali da je očito riječ o fanu. Pa, što?! Zar to ne znači da se može pisati kako je tko doživio pojedini album? Ovi moji tekstovi nemaju funkciju da nekog tjeraju pištoljem da nešto sluša, voli ili bilo što drugo, ako to ne želi. Oni imaju funkciju dati informaciju, predočiti jedan osobni doživljaj snimljenog materijala i na neki način pokazati svima, koji to žele, da je glazba doista univerzalni jezik. Jednako tako o ukusima se ne raspravlja, a moram, jednostavno to je nemoguće izbjeći.

E, sad sam 'fakat zabrijao' najbolje je da se vratim Sabbathima i njihovom novom studijskom albumu 13 i ovom mom deluxe izdanju, kojem je pridodan još jedan disk. Već od prve, osam minutne End Of The Beginning te God Is Dead?, tih prokletih 17' bili su glavni uzrok raspadanja mojih uvjerenih i čvrstih uvjerenja i stavova. E moj braco, teško je gledati kada te ovi starci, a ni sam nisam baš mlad, bacaju u totalni "bed" jer njihova glazba ponovo ima onaj strahoviti, valjajući silni udar. Tonyjeve gitare, koja pili, reži, zavija, njen ton tjera vam jezu i hladnoću kroz kičmu , Ozzyjevo nazalno zavijanje zvuči ko' u najboljim danima, a ritam sekcija, svojim snažnim, odmjerenim udarima svako malo baca vas u.... u stanje, koje je opetovano podsjeća na ono razdoblje kada smo se okidali na Vol. IV. Ovo preslušavanje albuma 13 doživio sam kao ponovno stvaranje prošlosti i nakon toga slijedi logična progresija u kojoj znam da sam uvijek bio i ostao isti. Razarajuća Loner iza koje slijedi Zeitgeist skladba u najboljem maniru, primjerice, Planet Caravan iz 1969-ih s Paranoida, iako istog svemirskog motiva, ali sada okrenuta Tonyjevoj akustičnoj gitari, oni malo vičniji svemu ovome znaju da je na taj gitaristički rukopis, osobito kada su u pitanju solo dionice Tonyja, da je na to najviše utjecao veliki i legedarni Django Reinhardt.

Age Of Reason škola svih onih koji se kunu u doom metal. Sabbathi su poznati kao tvorci ovog glazbenog stila, a evo, i na ovom albumu, koji je u Europi objavljen 07. lipnja, a u Americi službeno je izdan 11. lipnja, Sabbathi dokazuju zašto su 'Godfather of doom metala'. Sedam minuta pred vama se valjaju teške kompozicijske strukture i svojim stalnim, izrazito oštrim promjenama tempa, uz ciljano insistiranje na nagrizajućim kap po kap, doziranim blues metal rifovima Sabbathi će Vas ove 2013. godine raspametiti kao što su to činili prije 45 godina . Slažem se da su sada važni neki drugi bendovi, ali ovdje je riječ o ljudima, koji su prošli sito i rešeto, koji su bili i dali itekako važan obol modernoj glazbi općenito! Live Forever samo je dokaz više da je ipak istina ovo što pišem i što stalno vučem paralele između onog što je bilo i što sada egzistira. Tko to može? Ona moja slagalica ponovo se rasplinula nakon samo 41'' ubitačno narastajuće Damaged Soul. Pitajte me što vam mogu kazati nakon 7' i 51'', ufff….woow, woow, ufff… moćno, narastajuće, direktno slamanje svih vaših granica i normi. Tonyjeva gitara, nevjerojatno zvuči, on radi ono što su radili na samom početku svoje karijere, on svira strahovito, on svojom svirkom doslovno kida nit po nit vašeg tijela i njegova gitara postaje to vaše tijelo, vaše biće, postaje baš Vi.

Svakako bitno je istaknuti, da je sve stihove napisao basist Geezer Butler. Oni su direktni i usmjereni su ka unutarnjem biću, baziraju se na permanentnom sukobu vjerskim i mentalnog sklopa. A u Dear Father govori o suočavanju sa svojim itekako živim sjećanjima o dječačkom zlostavljanju. Potresna i ožiljcima obilježena priča umotana u strahoviti glazbeni omotač iz kojeg nema izlaska. Taj omotač u svojih 7' i 20'' jasno ocrtava sve što možete proživjeti kao dijete i nažalost, zauvijek ćete ostati obilježeni, ali naravno, ne svojom krivnjom. Sam kraj ove pjesme ocrtavaju isti efekti, kao i početak na prvoj pjesmi Black Sabbath istoimenog nastupnog albuma.

Dear Father je zadnja pjesma na albumu i na kraju; ostajem zamišljen sjediti u fotelji i razmišljati o tome, kako sam bio sretan, što sam imao baku, koja mi je pričala bajke i pazila me kada sam bio dijete. Osobito mi se urezala u sjećanje njena brižnost kada bih bio bolestan, što je i razumljivo. Interesantno, pred očima ne pojavljuju mi se ni demoni, ni bilo što takvo, već pojavljuje mi se slika, moje nažalost pokojne bake, koja je svojom pažnjom, nježnošću i dobrotom obasjavala moje djetinjstvo.

Krećem na drugi disk na kojem se nalaze samo još tri pjesme prva od njih je nakon briljantno osmišljenog akustičnog uvoda doslovno urnebesno eksplozivna Methademic i evo tek sada ću se osvrnuti na vokal Ozzyja. O.K. idemo umjereno… ipak je John 'Ozzy' Osbourne rođen 03.prosinca 1948.godine i ipak mu je za vratom još malo pa 65. godina života. Kao i u mladosti, tako i u 'zrelim' godinama dolazi do određene vokalne mutacije, ali zadivljujuće Ozzy se tom pojavom u najmanju ruku dobro nosi. A to se posebno osjeća u ovim udarnim, snažnim skladbama Peace Of Mind idealan je primjer za pokazati i dočarati o čemu pišem. Iako su mi sve pjesme doista dobre, Peace Of Mind mi je nekako baš ono, posebno…kao što mi je sa albuma Sabbath Bloody Sabbath pjesma A National Acrobat.

Treća pjesma je Pariah jednako zanimljiva, skladba u kojoj se osjeća sva ta snaga, pa čak se usuđujem napisati i zajedništvo banda, koji iako bez Warda, na čijem mjestu sada sjedi Brad Wilk. Da, on je tu i nije loš bubnjar, ali teško tko može zamijeniti onaj čudan, jazzom nadahnut ljuljajući ritam i narastajući tempo Bill Warda. Vjerojatno, to nitko i ne može.

Producentski dio posla obavio je Rick Rubin, koji je svakako napravio zavidan posao. A sami Sabbathi, ova originalna trojaka + Brad stali su čvrsto na svoje noge i onda samo onako, sami od sebe pustili su se i cijela stvar je krenula.

Gledajući ono najbolje iz prošlosti, upražnjavajući svoje znanje, iskustvo i rutinu Sabbathi nisu imali problema i konačno su snimili album vrijedan pozornosti svih i njihove i šire publike i službene kritike.

Doista, nisam baš siguran da bih Vam nakon ovog teksta mogao bilo što preporučiti, osim: Black Sabbath imaju novi studijski album 13, a u ovoj sam recenziji obradio tzv. 'Deluxe Edition' odnosno izdanje, koje sadrži 2 diska i ako se mene pita, baš bih vam preporučio ovaj album.

Fred Thomas of AllMusic za 13, kaže: Unexpectedly brilliant, apocalyptic, and essential for any die-hard metal fan.

Geoff Barton of Metal Hammer elaborira …. how the heavy metal genre had developed ever since the band originally started it, and concluded that the classic line-up of the band has proven their relevance in modern-day music.

Mladen Lončar - Mike

Hits 1034
Sabbath, Bloody Sabbath « Sabbath, Bloody Sabbath Black Sabbath Albumi Kronologija Live...Gathered In Their Masses » Live...Gathered In Their Masses

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima


Decapitated feat. Incantation, Nervosa, Kassogtha - nihilizam na najjače


J.R. August uz brojne goste proslavio 10 godina karijere