facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2021
Format Albumi
Vrsta / Modal Music / Avant-Garde Jazz / Free Jazz
Dodano Petak, 19 Studeni 2021
Žanr Jazz
Length 1:15:32
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2021
Država SAD
Etiketa Impulse!
Catalog Number 00602438499977
Edition details objavljeno: 22.10.2021.; producenti: Ken Druker, Zev Feldman i George Klabin; snimano: 2.10.1965. - The Penthouse, Seattle
Tags John Coltrane Impulse! Ken Druker Zev Feldman George Klabin

Review

Jazz mistik koji je glazbom opčinjavao slušatelje

Kad je riječ o velikanima jazza intrigantne su sve pojedinosti koje do sad nisu bile poznate. Nerijetko su to snimke koje nisu bile namijenjene za objavljivanje ili one za koje se nije znalo da postoje, često ilegalne, primjerice snimljene potajice na koncertima. Čak i kad su sumnjive tehničke audio kvalitete pobuđuju znatiželju i donose nove spoznaje o stvaralaštvo glazbenika kojima se svi dive. Jedan od njih je tenor i sopran saksofonist i skladatelj John Coltrane, jedan od najutjecajnih glazbenika u povijesti jazza i jedan od onih čije su mnogobrojne snimke, studijske ili koncertne, objavljene nakon što je preminuo. Zato je glazbena javnost s velikim zanimanjem dočekala vijest da je diskografska kuća Impulse!, za koju je Coltrane snimao od 1961. sve do smrti 1967., objavila snimku koncerta što ga je održao 2. listopada 1965. Fascinantno je i to što se radi o izvedbi njegovog kultnog četverostavačnog djela “A Love Supreme” izvorno dokumentiranog na istoimenom albumu iz 1965. Naime, iako se radi o njegovom, prema mišljenju mnogih, najkreativnijem ostvarenju, ne postoji puno dokaza o koncertnim izvedbama. Ni drugi glazbenici nisu se usuđivali izvoditi tu skladbu. Jedna od najpoznatijih izvedbi je ona s koncerta što ga je Branford Marsalis održao 30. ožujka 2003. u amsterdamskom jazz klubu Bimhuis, a pod nazivom “Branford Marsalis Quartet Performs Coltrane's Love Supreme, Live In Amsterdam” objavljena je na DVD-u i CD-u. Što se tiče samog Coltranea, 2002. je na dvostrukom kompakt disku uz originalnu verziju albuma objavljena i jedna od rijetkih koncertnih snimaka ostvarena 26. srpnja 1965. na jazz festivalu u francuskom Juan-les-pinsu, te do tada neobjavljene verzije stavaka ”Acknowelegement” i ”Resolution” sa snimanja albuma na kojima uz stalni Coltraneov kvartet sviraju i Archie Shepp te Art Davis kao drugi basist.

Iako je to najpoznatije Coltraneovo djelo, zbog osobnog izraza i rijetke unutrašnje snage nije postalo često sviranim standardom jazza poput njegovih ranijih skladbi, primjerice “Giant Steps”. Kreirao ga je tijekom višetjednog razdoblja potpune izolacije. “A Love Supreme” je jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih albuma suvremenog jazza, a ova je skladba ostala svojevrsnom mantrom brojnim sljedbenicima Coltraneova djela, simbol jazzističke religije, kulta u koji se rijetko tko usuđuje paćati, a posebice intervenirati. Bio je to vrhunac djelovanja njegova najdugovječnijeg kvarteta s klaviristom McCoyjem Tynerom, kontrabasistom Jimmyjem Garrisonom i bubnjarem Elvinom Jonesom. Coltrane je u to doba u Down Beatu nekoliko godina za redom od kritičara i čitatelja bio proglašen najboljim tenor saksofonistom, 1965. i 1966. bio je proglašen najboljim jazz glazbenikom, 1965. uvršten je u Hall of Fame, a ploča ”A Love Supreme” je u Down Beatu dobila pet zvijezica, te je, kao i u Jazz Magazineu, bila proglašena najboljom pločom. Prodana je u dvjestopedeset tisuća primjeraka što je bilo iznimno puno za jazz ploču i bio je to znak da je za svoju glazbu zainteresirao i nejazzističku publiku.

Ugledamo li napis “Live In Seattle” uz Coltraneovo ime odmah pomislimo na istoimeni album koji je diskografska kuća Impulse! objavila 1971., a snimljen je 30. rujna 1965. u jazz klubu Penthouse u Seattleu u kojem je ovaj jazz genijalac imao jednotjedni angažman. Tom prigodom kao goste uz svoj stalni, ranije spomenuti sastav, angažirao je tenor saksofonista Pharoaha Sandersa i klarinetista i kontrabasta Donalda Garreta. Oni su svirali i na koncertu održanom dva dana poslije u istom klubu, na kojem im se pridružio i alt saksofonist Carlos Ward, a koji je objavljen na ovom izdanju. No, ipak, od svih njih, najvažniji njegov suradnik koji nije bio stalni član sastava bio je Sanders, glazbenik s kojim je dijelio zamisli o razvijanju slobodne improvizirane glazbe zasnovane na tradiciji jazza. “Coltrane je bio vrlo tiha osoba”, rekao je Sanders u jednom od naših razgovora. “Silno sam želio svirati s njim. Nikad nismo imali probe. Dozvolio mi je da sviram upravo onako kako osjećam. Cijenio je glazbenike koji su bili samosvojni, bez obzira što su svirali. Volio me je jer sam znao neke stvari koje drugi tenoristi nisu, ali i zato što sam želio istraživati. Suradnja s njim za mene je donijela veliko iskustvo. Istodobno to je pomoglo mojoj karijeri. Zahvaljujući suradnji s njim lakše sam ostvarivao ideje svirajući sa svojim sastavom. Želio sam da moja glazba bude glazba budućnosti, da sviram svojim stilom, ono što sam osjećao u toj glazbi. Na glazbu nisam gledao kao osoba koja bi trebala svirati glazbu, već sam želio postići da glazba svira mene. Glazba je svuda oko nas. Ona ne pripada samo jednoj osobi. Ona pripada svima. Univerzalna je i duhovna.”

Doista, Coltrane je kreirao univerzalnu i duhovnu glazbu koja je bila rezultat bogatog iskustva, predana proučavanja, sustavnog razvijanja osobnog pristupa, ali i iskustava proučavanja indijske, afričke i latino američke glazbe, brojnih disciplina poput astrologije, astronomije, numerologije, matematike i drugih znanosti, te raznih religija i misticizma u nastojanju da svoju glazbu približi sferama duhovnog. Njegov je zvuk i pristup potpuno drukčiji od bilo čega što smo mogli čuti do današnjih dana, a njegov istup posvećen uzvišenoj ljubavi, slavljenju boga i nadahnuća koje donosi. Kako je sam govorio, djelo “A Love Supreme” posvetio je Stvoritelju s kojim je komunicirao prije snimanja i koji mu je pomogao u odvikavanju od poroka. Zahvaljujući tom albumu postao je idolom svojeg naraštaja, a za neke i svetac, mistična osoba kojoj su slijepo vjerovali i poistovjećivali ga s Muhamedom ili Isusom, dok se sam Coltrane uspoređivao s Albertom Einsteinom. Obožavatelji su išli toliko daleko da ga je upravo u doba snimanja albuma “A Love Supreme” pisac Frank Kofsky predložio za potpredsjednika SAD-a. Coltrane je izgorio u želji za brzim postignućem novih glazbenih dozega, ali njegovo djelo i danas potpiruje plamen trajnog nadahnuća.

Zato je otkriće i objavljivanje ove snimke, koliko god bila tehnički nesavršena, važno za bolje sagledavanje njegovog stvaralaštva, a ono je i više od pola stoljeća nakon snimanja aktualno, provokativno, zagonetno i nadahnjujuće. Zapravo slušanje iziskuje poseban napor da bi se u potpunosti razabrale (čule) zamisli, posebice Coltraneove, jer kvaliteta snimke je takva kakva je, skinuta je s ilegalnog tonskog zapisa na kaseti, ali zato je glazba bezvremena. Sastav počinje svirku jamsessionovski, šuljajući se, ispipavajući teren, kao da sudionici ugađaju svoje nišanske sprave, kao da usklađuju svoje aure za razmjenu vibracija na zajedničkoj frekvenciji. Već ta atmosfera iščekivanja i neizvjesnosti počinje golicati našu maštu, kao da nas priprema za nesvakidašnji umjetnički i duhovni doživljaj. U jednom trenutku kao da urone u istu vibru i odjednom eksplodiraju u kreativnom nadahnuću. Predivne teme stavaka: “Acknowledgement”, “Resolution”, “Pursuance” i “Psalm ” tu nisu toliko bitne, iako ih naznačuju u svoj njihovoj dubini, a sola, iako od reda sjajna, donose tek povreme predahe. Važniji je kolektivni, intuitivni pristup u nastojanju da se približe uzvišenoj glazbi. Na mahove isporučuju svirku s toliko siline i intenziteta da publika ne može doći do daha. barem tako osjećam slušajući album. Kako je tek glazbenicima, bolje da niti ne pitamo. Pomislili bismo da bi u svakom trenutku kroz saksofone, osim sline i znoja, mogla početi frcati krv, možda i djelići tkiva unutrašnjih organa – oprostite na vulgarnosti, ali to je najiskreniji osjećaj koji mi se javlja u nekim segmentima izvedbi. Uostalom tako je to Coltrane uvijek radio – svirao je potpuno predano, bez kalkulacija, bespoštedno, kao da je opsjednut, kao u nekom deliriju, kao da mu je to zadnje što radi u životu. Da, kao u transu, što je jedna od naznaka njegove posvećenosti afroameričkoj tradiciji, onoj koju povezujemo s afroameričkom crkvom u SAD-u i ritualima ili aktivnostima koje su nastale u novoj domovini porobljenih Afrikanaca. Nije li iz te patnje nastao i jazz?

Poruka onima koji u glazbi traže visoku vrijednost reprodukcije zvuka – zaboravite! Onima koji su tek ljubitelji jazza – važna informacija, ali i užitak u maštanju o tome kakva bi to glazba bila na osnovu djelomičnog predloška! Obožavateljima Coltraneova stvaralaštva – zapovijedano višestruko preslušavanje, ali upozoravam na opasnost od opčinjenosti i zato molim, bez rezanja žila!

Davor Hrvoj

Hits 100

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma