A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 2023
Format Albumi
Vrsta / Hard rock / Alternative/Indie Rock
Dodano Utorak, 11 Travanj 2023
Žanr Pop-Rock
Length 43:22
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2023
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Catalog Number CD DALLAS 967
Edition details objavljeno: 15.3.2023. (digitalno izdanje), 20.3.2023.(fizičko izdanje)snimanje, miks i master: Alen Novosel; snimano: 2021.-2023. / studio Alena Novosela u sklopu Radija Tvornica
Tags Dallas Records Alen Novosel Cota G4

Review

Cota G4. Nekad, a tome ima preko 20 godina, to je bilo malo poznato, ali zanimljivo ime banda koji je polako ali sigurno stvarao svoj put u muzičkim vodama. U ono doba su možda najtočniji epiteti za ovaj band bili: „perspektivni“, „mladi“ i „energični“. U vrijeme kad su nastali (1998.g.) te tijekom ranih 00'-ih, u moru metastaziranih i usuđujem se reći, preseratorskih wannabe rock bandova, koji ne bi prepoznali pravi rock ni da ih ugrize za „pikule“ (namjerno sam napisao pikule jer se ta bezmudaška muzika jedva mogla zvati rockom, i to u najširoj definiciji te riječi), Cota G4 je u to doba na domaću rock scenu donijela onaj jedan „70's true rock“ zvuk po prokušanom receptu, gitara, bas, bubanj, kvalitetan vokal te nezaobilazne klavijature (Hammond, naravno).

U svom prepoznatljivom stilu. Nešto što je falilo dugo dugo vremena.

Od onda do sad, eto, četvrt stoljeća i tri studijska albuma. Pardon, ČETIRI. Ako govorimo o ovome koji ću nakon ovog „kratkog“ uvoda malo iskomentirati.

Mjesečeva kći je kao što rekoh, njihov četvrti studijski album koji ujedno obilježava i četvrt stoljeća postojanja banda.

Početak albuma je ono kako bi rekli, „prvo pa muško“, odmah žestoko, drito u glavu sa istoimenom pjesmom Mjesečeva kći. Marko Osmanović, po mom ne toliko skromnom, i poprilično pristranom mišljenju u ovom slučaju,je jedan od najboljih rock vokala u Hrvatskoj, i ovdje je pustio onu svoju poznatu „rašpu“ i žestinu svog vokala. Da, tu rašpu pamtim i pratim, pa sad već oko dva desetljeća. I dalje je opaka,no, sad je zrelija, i rekao bih, pametnije kontrolirana, ali i dalje pali i žari. Na svakoj žestokoj stvari ovog albuma jednostavno legne „ko budali šamar“.

Na Mjesečevu kći se nastavlja Za jedan život previše, koja je možda malo sporija ali nije lišena čvrstih riffova Dinka Likara i zabetoniranih bubnjarskih dionica Marija Lepoglavca.

Treća stvar na albumu je Noć ukradi za nas, koja je krajem prošle godine izašla kao „teaser“ za novi album u formi singla i spota. Iako starta lagano, i može zavarati, brzo se „otima kontroli“ i nastavlja žestoko, a Markov vokal daje dodatnu punoću i žestinu, a točka na i cijele pjesme su Dinkove solaže, za koje bih rekao da izlaze iz okvira „samo rocka“ i prelaze prema hard rocku, pa možda i još malo žešće.

Kako sam ranije spomenuo zreliju Markovu „rašpu“, tako je i cijeli album zreliji, i drugačiji u odnosu na prethodnike. Možda čak i malo više „friendly“ prema široj, „mainstream“ publici, barem sa ovim laganijim pjesmama. Vidi se da je cijeli album nastajao poprilično dugo vremena, i tu je utkano dosta različitih iskustava u više godina.

Sazdana od sjaja je jedna od tih lakših stvari sa albuma kao i Šareni cvijet. Taman za one neke prve osnovnoškolske „stiskavce“ koje će neki novi rock klinci jednog dana pamtiti sa nostalgijom.

Zvuk slobode opet donosi žešće kvalitetne riffove sa „country začinom“, koji se tu poprilično dobro uklapa kao i akustične dionice koje se izmjenjuju sa žešćim rock riffovima, ali se ne sudaraju, dapače, solidno se nadopunjuju.

Na putu do mjeseca, sedma stvar na albumu, malo neobično počinje, sa jednom solidno smješnom asocijacijom, uvodni bubnjarski taktovi su me iz nekog razloga podsjetili na Sve bi seke ljubile mornare od Magazina. Naravno, svaka sumnja da se sluša krivi band i krivi album se otklanja nakon par sekundi, ali eto. I ne, stvar nije loša, nije nimalo nježna, dapače, žestoka i možda bi čak bila idealna za nekakvu „vozačku playlistu“.

Panonska vila je još jedna laganica na albumu, sjetna, i možda mrvicu prenježna, i malo vuče na neke „nerockerske balkanske melose“ na momente, ali nju ćemo staviti u ladicu „curice vrište i plaču“, u kojoj se nalazi preko nekoliko pjesama sa ovog albuma.

Potrebno je dvoje je predzadnja pjesma albuma, i definitivno budi i čupa iz prethodne uspavanke, a riječi su definitivno bazirane na osobnim iskustvima autora, i to ne baš onim lijepim. No, zato takva iskustva najčešće pišu najbolje pjesme.

Tražim te akustično, lagano i tužno zaključuje ovaj album. Neki će reći taman kako treba, drugi bi možda da je završetak albuma napravljen uz „prasak“ odnosno nekakvu žestoku stvar.

Što reći nakon opetovanog preslušavanja albuma. Cota G4 je ovdje uspjela spojiti skoro pa nespojivo, žestoke rock pjesme sa žestokim gitarskim riffovima,bas uletima i čvrstim bubnjarskim dionicama, odličnim vokalom i klavijaturama koje sve to nadopunjuju, te laganice i „njonjave pjesmuljke“ za koje sam se na momente zapitao da li je netko zabunom to stavio na album.

Ali, iz nekog razloga, to sve skupa funkcionira, i nesporno je da su pjesme nabijene emocijama iz osobnih iskustava autora, a ne pisane i rađene šablonski i sa nekakvim predvidljivim ciljem. Možda baš zato to sve skupa paše i ide jedno s drugim, unatoč naizglednoj nespojivosti. Jer sve što je na ovom albumu je iskreno i nepatvoreno, bez ikakvog glumatanja.

Meni osobno najdraže pjesme albuma su Mjesečeva Kći, Zvuk slobode, Na putu do mjeseca i Potrebno je dvoje. No isto tako, dio teksta Panonske vile sadrži nešto s čime se i osobno mogu identificirati, iako mi kao cjelina nije legla najbolje.

Sve u svemu, Cota G4 ima jedan vrlo dobar album, i sve što možete napraviti je nabaviti svoju kopiju čim prije i vidjeti da ima smisla ovo sve što sam nadrobio ovdje.

Bilo kako bilo, dok je bandova poput Cote G4, za budućnost pravog rocka u Hrvatskoj se ne moramo bojati.

Ivan Šunić - Camaro

Hits 1219
U čemu je zapravo stvar « U čemu je zapravo stvar Cota G4 Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Mariza oduševila punu dvoranu Lisinskog


Sukhishvili u Lisinskom - II. dan


Poluintimni koncert velikog gospodina u maloj Šiški


Mimika Orchestra nastupio u ciklusu Chiaroscuro


Sukhishvili u Lisinskom - I. dan


Kawasaki 3P sirovo i jako zagrmili Tvornicom kulture


Nirvana tribute u VIB-u


Perpetuum Jazzile u Lisinskom


HC PUNK-erija u domu kulture zvanom Močvara


Judas Priest, Saxon i Uriah Heep u Beču


Galerija fotografija: Stare pizde + Prazna kutija


Galerija fotografija: Skotni vrag


Dalmatinsko jugo i akustična Vlatkova rapsodija


freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici