Review
Petnaestak godina nakon raspada jednog od najznačajnijih domaćih bendova devedesetih, vrijeme je za još jednu kompilaciju, ovaj put nazvanu „Greatest hits collection“. Službeno već postoji i „Original album collection“ s 5 originalnih albuma i „Ultimate collection“ s dva CD-a odabranih pjesama. Postoji doduše i jedan koncertni album koji nas podsjeća koliko je Daleka obala bila jaka uživo i koliko je onodobna publika voljela njihove koncerte, kao i još jedna opsežna kompilacija hitova izdana još za vrijeme aktivnog rada grupe. S ovom kolekcijom bilo je potrebno na samo jednom nosaču zvuka sintetizirati uspomene na ovaj odličan bend.
Nema smisla biti prestrog prema odabiru pjesama kao niti prema načinu objavljivanja albuma, ionako je namijenjen za prodaju na stalku uz blagajnu oveće trgovine ili na benzinskoj crpki uz autostradu. Netko od nas bi također izabrao neke druge pjesme, no one bitnije su ipak tu, naravno uzimajući u obzir sažetost izdanja. Malo nas se ipak moglo podariti pokojim iznenađenjem. Naime, na prijašnjim kompilacijama se uvijek našla i poneka stvar koja nije bila objavljena na službenom albumu kao što su npr. Zrinka, Oni nas gađaju ili Hrvatska čigra i sl. Na ovom spomenaru toga nema, a nije da nema neobjavljenih stvari. Npr. „Bila boja“ još uvijek čeka svoj red.
Kolekciji nedostaju i pjesme s posljednjeg studijskog albuma grupe „1999-2000“, koji je objavljen za drugog diskografa pa je razumljiv izostanak albuma koji je predstavljao labuđi pjev grupe i albuma na kojem je Ban najmanje pjevao. Kako je Ban ipak glavni vokal i prva asocijacija Daleka obale, tako je na ovoj kompilaciji njegov glas vodeći u svim pjesmama. Jadran, Hrepa ili Bogo nisu dobili prostor, premda imaju neke izvrsno otpjevane pjesme. Belana je u tom kontekstu suvišno i spomenuti.
Greatest hits collection, nije album koji potvrđuje veličinu Daleke obale, ali služi kao usputni memo benda koji je svakako obilježio dekadu. Simptomatično je i to kako mitomanija oko Daleke obale nije rasla u godinama nakon njihovog raspada, kao što je to slučaj s drugim, sličnim grupama iz tog razdoblja koje danas doživljavamo kao stupove suvremene hrvatske glazbe. Ovim dečkima je nedostajalo pretencioznosti i društvene angažiranosti.
Za kraj spomenara je lijepo odabrana jedna od najboljih domovinskih pjesama koja nikako da uhvati korijenje pri navijačkom puku. Ipak će se i to jednog dana dogoditi, no ne zbog dobre pjesme, već zbog sustavnog reklamnog bombardiranja. Možda je taj, tuđi poguranac ono malo što im treba na putu u mit.
Toni Plićanić
/
« The Ultimate Collection 
