facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Srpanj 2012
Format Albumi
Vrsta / Experimental / Indie rock
Dodano Četvrtak, 06 Studeni 2014
Žanr Rock
Length 42:00
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2012
Država UK & Europe
Etiketa Domino
Catalog Number WIGLP272
Edition details Produkcija: Dave Longstreth
Tags Domino Dirty Projectors Dave Longstreth

Review

Dirty Projectors je još jedan indie/rock bend koji nije poznat globalno, ali zasigurno zaslužuje pažnju slušaoca. Iako globalno nepoznati, zadnjih godina su dobro prodrmali bruklinsku indie scenu. Primjetio sam da su u zadnje vrijeme u Brooklynu indie bendovi ostali bez stvaralačke energije, jedni se naslanjaju na druge, drugi obrađuju treće i tako u krug. Upravo zato je bend Dirty Projectors dobro došlo osvježenje. Što se tiče tehnikalija, po jednima je grupa osnovana 2002. a po drugima 2003. godine. Isto je i s njihovim posljednjim albumom Swing Lo Magellan,
mogao bi biti peti, šesti ili sedmi album, sve ovisno o tome od kuda brojite.

Jednako teško je odrediti stalnu postavu benda, jer su članovi dolazili i odlazili, jedina konstanta je frontman i osnivač Projectorsa, David Longstreth. Visok, koščat iznimno karizmatičan. Od kada se pojavio na sceni nametnuo se kao najplodonosniji stvaralac u svom okruženju i ne samo najplodonosniji nego i najekcentričniji, najintrigantniji i najhrabriji kompozitor, tekstopisac i pjevač.

The Graceful Fallen Mango je prvi studijski album koji je Longstreth objavio pod svojim imenom. Upravo se tu skriva kvaka o broju izdanih albuma Dirty Projectorsa jer se prema The Graceful Fallen Mango ponekad odnosi kao samostalnom, Longstrethovom djelu, a negdje kao albumu njegove sadašnje grupe. Već pri prvom preslušavanju svakom postaje jasno da se radi o autoru koji iznimnu pažnju polaže perfekcionizmu aranžiranja koji će ga pratiti kroz budući rad.

Bend se probio i etablirao izvanrednim albumom Rise Above na kojem je Longstreth aranžerski preradio ploču poznatog benda Black Flag gotovo do neprepoznatljivosti ali na gotovo genijalan način. Prerada, moglo bi se reći restauracija,Thirsty and Miserable, šeste stvari s albumaFlagsadokaz je kako se manipulacijom aranžmanima nešto može totalno pretvoriti u neki drugi žanr, ali na način da ni pravi autori ne mogu pronaći niti jednu zamjerku. NakonRise Abovesljedi još jedan iznimno dobar album,Bitte Orca te suradnja s Bjork na albumu Mount Wittenberg Orca za koju je david napisao sedam pjesama u deset dana.

Sama suradnja s Bjork ponovo je potvrdila Davida kao savršenog perfekcionistu, ali i radnika. Kako sam navodi rad je ono krucijalno. Ideja može postojati, može postojati izvanredna ideja, no ukoliko ideju ne poprati rad ona i dalje živi samo kao ideja.Longstrethje već ušao u legendu po duljini trajanja njegovih proba koje znaju trajati po dvanaest sati. Često se dešava da njegovi kolege jedva podnose takav tempo, ali zanimljiva je izjava Amber Coffman, članice benda i Davidove djevojke. Coffman je jednom prilikom izjavila da takve probe traju, traju i puno je tu znoja, kada čovjek zaista pomisli da ne može više, da će se slomiti, slijedi još rada, a osoba osjeti da je prešla u neku višu razinu što graniči s transcedentalnim iskustvom, tada se svaki trud isplati. Vjerujem da upravo karizma koju David posjeduje može motivirati članove benda. Karizma se vidi i po odnosu članova benda prema svom vođi. Odnos je to koji graniči sa strahopoštovanjem koji sam rijetko doživio i u ovom trenutku se ne mogu sjetiti niti jednog benda u kojem frontman i osnivač benda ima takav utjecaj na svoje kolege.

Još na Bitte Orca, je prisutna ta opčinjenost aranžmanima nakon čega slijedi ugodno iznenađenje u obliku Swing Lo Magellan. Longstreth je okrenuo ploču. Swing Lo Magellanje album pjesama, muzike i stihova, aranžmani više nisu na prvom mjestu. Kako to zvuči? Savršeno! Swing Lo je najpristupačniji album Dirty Projectorsa do danas te ujedno najintimniji album samog Davida.

Skupilo se, kroz neko vrijeme, četrdeset demo materijala od kojih su neki izdvojeni i vješto pretočeni u četrdesetdvije minute zanimljive glazbe.

Album je snimljen bez klavijaturistice/vokalistice Angel Deradoorian, koja je zbog ljubavne veze propustila album, te hard core bubnjara Briana McOmbera koji je prijateljski napustio bend. Njih su zamjenili novi bubnjar Mike Johnson i Olga Bell na klavijaturama.

Album otvara uvodna Offspring Are Blank, koja započinje ženskom vokalnom harmonijom, koja je zaštitni znak Projectorsa, uz prigušen bass i Davidov vokal, da bi već nakon minutu i pol stvar narasla u pravu koncertnu rock eksploziju. Tekst je apstraktan u Longstrethovu stilu. Priča o ljubavi orla i zmije, o spuštanju tame, gotovo biblijski. Zaboravio sam spomenuti da dlanovi zamjenjuju ili nadopunjavaju perkusije, što se provlači kroz cijeli album. Dalje kroz album tekstovi postaju eksplicitniji, razumljiviji, pogotovo oni ljubavni. Najbolja stvar na Swing Lo je što su ženske vokalistice Coffman/Dekle apsolutno podržale Davidovo pjevanje. Njegov vokal doživljava vrhunac kroz nekoliko stvari na albumu posebice na prekrasnojAbout to Die. Na jednoj od značajnijih stvari Gun Has No Trigger ženski vokali putuju od En Vogue doStockhausena i natrag dok je pjesma opisana kao portret Amerike koji oslikavaju stihovi : "Banke su zatvorene", "Gomila će urlati, ali pištolj nema okidača". Postoji jedna zanimljivost vezana uz ovu pjesmu. U travnju ove godine na službenim web stranicama katedre za egiptologiju pojavila se vijest da su dva studenta asirilogije Willis Monroe i Zack Wainer preveli No Triggerna Akkadian, izumrli semitski jezik.The Socialites, tekođer predobra stvar na kojoj je mikrofon u cijelosti preuzela simpatična Coffman, ujedno je to njezin najbolji obol ovom albumu kojim je uspjela pokazati svoje mogućnosti solo pjevačice. Na Just from Chevron, Coffman i Longstreth zajednički progovaraju o problemu rasipanja, proljevanja nafte. Meni je to bolji portret Amerike iako se kao službeni uzima već spomenuti Gun Has No Trigger. Na njoj se pojavljuje i afrička gitara koja očigledno sve više zaokuplja pripadnike indie scene što sam također primjetiokada sam pisao o
Two Door Cinema ClubUnto Caesar pronosi Davidovu ideju kako svatko može produkcijom i masteringom postići da sve zvuči idealno. Međutim na Magellanu on to nije želio, tako se mogu čuti komentari i ćaskanje djevojaka tokom snimanja, u krajnjem slučaju i na prvoj stvari se čuje kašalj prije početka pjevanja. Osobno mi je to privlačno, zvuči kao da su Projectorsi u vašoj sobi, zvuči više ljudski. Na kraju, album zatvara Irresponsible Tune, ljubavna pjesma koja je svojevrsni hommage zlatnim pedesetima prošlog stoljeća, zlatnim godinama rock&rolla.

Sve u svemu dobar album, bez zamjerki. Šteta što je bend poput Dirty Projectors albume prodavao u nakladama koje nisu dosezale niti deset tisuća prodanih primjeraka, zbilja se nadam da će se poslije Swing Lo Magellan situacija promjeniti. Dok vama iskreno preporučujem ovaj album.

Goran Božić

Hits 641

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42