A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Policijska Patrulja | 4:52 | ||||
2 | Skrivnost | 5:46 | ||||
3 | Mestni Vrvež | 3:44 | ||||
4 | Zlobne Gobe | 6:39 | ||||
5 | Uvertura XIX | 8:56 | ||||
6 | Kapljica | 4:56 | ||||
7 | Po Dežju | 5:21 | ||||
8 | Nomad | 8:24 | ||||
9 | Šnita Kruha | 5:15 | ||||
10 | Burkina Faso | 6:01 |
Slovenski kvintet Divje Jezero objavio je prošle godine svoj drugi studijski album, Mestni Vrvež. Riječ je o instrumentalnom prog rock/fusion albumu benda koji se na svojoj internetskoj stranici predstavlja kao bend jedinstvenog stila koji nadilazi granice stilova i formi. Naravno, ništa novo, moglo bi se čak reći da je u novije vrijeme identičan tip opisa brendirao Leonardo Pavković sa svojom izdavačkom kućom MoonJune Records. Koliko god takvi bendovi težili nadilaženju granica, činjenica je da većina njih balansira unutar sigurnih i provjerenih granica prog-rocka i fusiona, predvidljivo miješajući jazz, rock, etno, funk, reggae, blues, pop i druge elemente u jedinstvenu kolažnu glazbenu smjesu, nekad manje a nekad više slušljivu. Upravo takvo je i Divje Jezero, klasičan primjer onoga što bi se moglo nazvati regresivnim prog rockom. Ne nudi ništa posebno novo i uistinu progresivno, ni zvukovno, ni svirački, ni harmonijski, tek jednu zaigranu varijaciju eklektizma tipičnog za žanr, upakiran u sterilnu, mlaku i toplu produkciju gotovo na rubu smooth jazza. No, da ne bude zabune, harmonijski gledano, kompozicije su relativno kompleksne, prožete improvizacijama, čestim promjenama ali i pop elementima, tako da gotovo oprimjeruju esenciju kanterburijske scene. Nostalgično, orijentirano prema prošlosti, izgubljeno u rupi između prošlosti i suvremenosti. Isto tako, da ne bude zabune, Divje Jezero je kvalitetan bend čiji članovi očigledno posjeduju dobru uzajamnu glazbenu komunikaciju i vještinu sviranja, tako da trenutno mogu uvjerljivo aktualizirati ideje, pa čak i sam album postaje uhu prisniji nakon više uzastopnih slušanja. Problem se krije u kompozicijskoj predvidljivosti, tako da se album čini poput slušljivog kolaža fragmenata koji su preneseni iz nekih drugih konteksta i spojeni u jedan šareni kolaž. Unutar tog kolaža, vjerojatno mi je osobni favorit kompozicija „Nomad“ koja je morfološki gledano čisti primjer suvremenog proga s postupnim preobratom iz nečeg poznatog (zapadnjački gitaristički orijentirani prog) u relativno nepoznato (istočnjačku cajku s harmonikom). Da je nekim slučajem narodnjački solo na harmonici manje uvaljan u prostorni efekt te organski povezaniji i izvučeniji van ispred ostalih instrumenata, kompoziciji se zaista ne bi imalo što prigovoriti. Pa čak bi se i koja čaša dala razbiti. U konačnici, Mestni Vrvež je solidan, lako slušljiv instrumentalni album koji me je u svojim dijelovima često znao podsjetiti na engleski progresivni rock bend Camel te koji u drugoj polovici postaje bolji i zanimljiviji.
Ljubiša Prica